Špiro Lučić

Ljetopis porodice Lučića i Parohije sutorinske od 1680. do 1930. godine

(Priredio doc. dr Duško V. Lučić)

INTERNET IZDANJE

IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija
Janus
Beograd,
jul 2001

PRODUCENT I ODGOVORNI UREDNIK
Zoran Stefanović
LIKOVNO OBLIKOVANJE
Marinko Lugonja
VEBMASTERING I TEHNIČKO UREĐIVANJE
Milan Stojić
DIGITALIZACIJA TEKSTUALNOG I LIKOVNOG MATERIJALA
Nenad Petrović
KOREKTURA
Saša Šekarić i Dragana Vignjević

ŠTAMPANO IZDANJE

IZDAVAČ
Zavičajni muzej Herceg-Novi
BIBLIOTEKA
Posebna izdanja
GLAVNI UREDNIK
Đorđe Ćapin
REDAKCIJA
Nevenka Mitrović, Višnja Kosović, Radojka Miajlović, Đorđe Ćapin, Goran Komar
PRIREĐIVAČ
Duško V. Lučić
© Duško V. Lučić
LIKOVNO UREĐENjE
Voislav Bulatović
SLOG I ŠTAMPA
Biro KONTO, Igalo
TIRAŽ
500
Herceg-Novi, 2000.

Redakcija Posebnih izdanja Zavičajnog muzeja ovim izdanjem pokušava da postigne dva cilja – prvi, da vrati dio zavičajnog izdavaštva u institucije, i drugi, da čitalačkoj publici predstavi dio izvorne građe novskog kraja i Boke, koja do sada nije u značajnijoj mjeri objavljivana.

Ovo je slika kad je Špiro Lučić proto osvešto sokolski barjak dana 26 setenbra 1932 godine na Vodonosinu pod kuću Rada Radanovića na livadu u prisustvu prota Petra Popovića i protosinđela Jerotija Petkovića i dosta sokola

Ljetopis prota Špira Lučića predstavlja se publici u izvornom obliku, bez ikakvih jezičkih i pravopisnih intervencija. Ovaj spis, zbog svog strogog lokalnog usmjerenja nema veći značaj za nacionalnu istoriju, ali je njegov značaj za istoriju Sutorine nemjerljiv. On predstavlja svojevrstan presjek Sutorine, naročito za vrijeme Špirovog života. Ovaj rukopis je čisto izvorište važnih podataka o Sutorini, kako tog vremena, tako i autoru bliskog turskog perioda i kao takav je nezamjenljiv i neoboriv

Izdavač duguje veliku zahvalnost priređivaču Dušku Lučiću, potomku prota Špira, koji je pripremio ovaj rukopis za štampu.

Redakcija

Ljetopis porodice Lučića i parohije sutorinske od 1680. do 1930. godine

Špiro Lučić sveštenik Sutorinski rođen 7-20 januvara 1867 god. rukopoložen je u Mostaru 11 januvara za đakona a 12 januvara za sveštenika 1888 godine od Mitropolita Ignjatija Hercegovačkogo pošljednog Grka za Mitropolita Hercegovačkog. Pop je Špiro imenovan za vjeroučitelja u Nar. osn. školi u Sutorini 4. novenbra 1894 godine od Hercegovačkog Mitropolita Serafima Perovića. Pop je Špiro odlikovan crkvenim pasom od mitropolita Petra Zimonjića 5. juna 1921. god. Pop je Špiro odlikovan ordenom Krstom sv. Save 5. stepena od Njegova Veličanstva Kralja Aleksandra I Karađorđevića Kralja Jugoslovena dana 26-13 decenbra 1928. godine. Pop je Špiro proizveden za protojereja 26-13 juna 1932. godine od Episkopa Zah. Hercegovačkoga Simeona Stankovića u Baošiće u Boku onda je bio administrator Bokeški. Proto Špiro ostaje udovac 20 maja 1897 godine. Protojerej Špiro Lučić odlikovan je najvišim odlikovanjem za sveštena lica od sv. Sinoda Naprsnim Krstom 1-14 decenbra 1940. godine.

Ljetopis po pisat Proto Špiro Lučić 1. januvara 1926. godine

Ljetopis porodice Lučića i parohije

Sutorinske od 1680. do 1930. godine

Porodica Lučića u Sutorini u ondašnje selo zvano Zdoče prvi Lučić došao je u Sutorinu 1680. god. Dva su brata doselila iz Drobnjaka Crna Gora Blagoje i Petar, Blagoje ostane u Sutorinu pod Turskom carevinom, a Petar ode u Konavle i nastani se u selo Bratnjice pod Dubrovačkom repuplikom iste 1680. god. Kasnije pod silom prilika njegovi potomci primili su rimsku vjeru. Blagoje je primljen u Sutorinu za kmeta na Tursku zemlju u selo tada zvano Zdoče a god. 1682. dovede svoju ženu Tijanu od porodice Ivanovića iz Drobnjaka sa kojom je izrodio šestero djece. Sva su djeca umrli samo mu je osto sin Luka koi se rodio 1692. god. koi je pošlje bio sveštenik i od njega su svi današnji Lučići. Blagoje je našo kad je došo u Sutorinu pet porodica u selo Zdoče i to Kovači stali su đe danas stoje Lučići, Čvoro u Čvorovinu, Golub u Golubovinu, Šabo u Šabovinu, Mirojević koi je stanovo kod današnjeg vrela Tomina, sve se ovo pet porodica istračilo iščezli ili se neđe odselili. Samo je u selo Zdoče ostala porodica Lučića, pa je pošlje i selo prozvala svoim prezimenom mjesto Zdoče sada se zove Lučića selo.

Porodica Lučića načinila je Nikolju crkvu malu u godini 1778. Porodica Lučića slavi krsnu slavu sv. Nikolu. Crkva je sasvijem mala bila i vazda je služila parohijalna crkva pošto je na sred sutorinske parohije i kod nje se kupi vas sutorinski narod o višim praznicima. I Sutorani se kod iste crkve kupe vazda na bracki dogovor za općinu. Tu je bio narodni sud i kod nje se dogovara za upravljati općinom. Crkva je sv. Nikola mala bila i seljani se Lučića dogovoriše i sa svoim sveštenikom Špirom Lučićem sa svoim trudom načiniše je veću t jest ovu današnju crkvu. Građena je za dvije godine od 1887 do 1889 god. i onda su bili ovi domaćini u selo Lučića pop Špiro mlad sveštenik iste se godine zapopio Miloš (Mrdo) Vuko knez Đuro Božo Mićo Jovo Vaso Marko Vaso, Tomo, Marko Vaso, Nikola Tomo Pero Krsto i Nikola isto su sa Lučićima radili i braća Rajevići domaćini Stojan Mićo, Jovo, Panto i Luka svi su pomenuti domaćini zajedno vjerno i složno radili pomenutu crkvu bez ičije pomoći. Tada je bila u Bosnu i Hercegovinu Austrinska carevina i Austrija je sa Sutorinom vladala 40 godina od 1878 do 1918. U svjetskom ratu koi je bio od 1914 do 1918 god. srpsko hrabro oružje pod junačkim narodnim Kraljem Petrom Karađorđevićem i njegovim sinom Kraljem Aleksandrom oružanom rukom uništili Austrinsku carevinu i sada dinastija Karađorđevića pod junačkim svoim Kraljem Aleksandrom vlada Srpskim i Balkanskim zemljama. Nijesmo imali ni škole u Sutorini no je pop Špiro sa ondašnjim glavarima sutorinskim načinili sadašnju osnovnu školu u god. 1894 pod Austrinskom vladom u građevinu iste škole pola je novaca davo narod Sutorinski a pola novaca Austrinska vlada.

Iz porodice Lučića u Sutorini bilo je šest sveštenika.

1. Pop Luka sin Blagoin koi je prvi došo u Sutorini rodio se 1692. god. zapopio se 1717 god. Umro je 1765. popovo je 48 godina.

2. Pop Jovan popa Luke sin rodio se 1731. godine zapopio se 1757. god. popovo je 49 godina. U ratu Ruskom i Francuskom koi se vodio po Sutorini u god. 1806 nije stio da bježi iz svoje kuće te su ga u kući ubili Latini Konavljani kad su iza vojske pječkali po Sutorini ubili su ga u godini 1806.

3. Pop Sava sin popa Jovana rodio se 1756. godine zapopio se 1779. godine umro 1830. godine popovo je 51 godinu.

4. Pop Špiro sin popa Save rodio se 1774. godine zapopio se 1818. godine umro 1855. godine od kolere popovo je 37 godina.

5. Pop Mihailo sin Kneza Pera. Pop Špiro nije imo djece vjenčo se i otišo na Cetinje da se zapopi i zapopio ga sv. Petar. Kad se kući vratio popadija mu je umrla nije je živu zateko. Knez Pero brat je popa Špira. Pop Mihailo rođen je 1842. godine zapopio se 1862. godine zapopio se u Risan zapopio ga je Stevan Knježević vladika Dalmatinski umro je 1889. godine popovo je 21. godinu.

6. Pop Špiro popa Mihaila sin koi i danas živi rodio se 1867. godine zapopio se 1888. god. zapopio ga pošljedni grčki vladika koi je bio u Hercegovinu u Mostar Ignjatije. Pop Špiro osto je rano udovac njegova je popadija iz Sutorine od porodice Derić ime joj bilo Sofija umrla je u godini 1897. Pop je Špiro bio nacionalni radnik i radio je na prosvetnom polju. Kad je došo u Sutorinu za sveštenika našo je osam sutorinskig crkava sve u neredu i zapuštene. Prvu je sa seljanima obnovio i popravio sv. Nikolu crkvu parohijalnu u Lučiće i to sa seljanima kao što je naprijed rečeno i školu sa svom parohijom sutorinskom načinio kao što je naprijed rečeno. Pop je Špiro ljubio prosvjetu i mladosti je vazda pričo o korisnim zanatima. Prije popa Špira Sutorinska mlados nije znala za korisne zanate no je jadila i mučila se kod kuće. Ovo danas što ima Sutorina po svijetu po službam i raznim zanatima sve je to pop Špiro uputio preko društva Privrednika u Beogradu i Prosvjete u Sarajevo. Pod Austrinskom vladom osnovo je sa 12 članova i srp. zemljoradničku zadrugu u godini 1912. pod Austrinskom vladom đe je jadno bilo ikakvu srpsku ustanovu ustanovit. Austrija nije Srbima dala nikako pravo ni prosvjetu i u vrijeme strašnog svjetskog rata koi je buknuvo u godini 1914. pa je trajo do 1918. strašno je Sutorinski narod propatio najviše od gladi pop je Špiro sahranio 37 čeljadi što su umrli od gladi od godine 1914. do 1918. pa je vidio muku i propas naroda Sutorinskog i da će se sve satrijet okrenuvo se Austriskim vojnim vlastima sa molbom da spase malu školsku djecu iz Sutorine i da ih pošlju u Srijem Banat i Bačku da ih dobri ljudi i milostivnog srca spasu da ne pomru od gladi i to je muje pošlo za rukom i poslo je i sam ih vodijo 66 djece iz Sutorine kroz dva puta i imena su te djece i to prvo odaslane u Srem Banat Bačku na 31. oktonbra 1917. godine pošlo je 40 djece

Imena djece Roditelji god selo
1 Jovanka Matijašević Jovo i Soke rođ. Jančić 10 Šćepoševići
2 Stane „ 8
3 Vaso „ Andrija i Soke rođ. Vlaović 7
4 Bosiljka „ 8
5 Gojko „ Mitar Mare 8
6 Zorka „ 10
7 Mirko Mračević Marija Mračević
8 Sofija „ Marija „ 11
9 Jovanka „ Marija „ 10
10 Nasta „ Trivko „ 9
11 Jovo „ Krsto „ 11
12 Ljube „ 9
13 Janko „ Pero „ 10
14 Ilija „ Pero Spasoika 10
15 Zorka Kliška Jovan 10
16 Blagoje „ 6 1/2

Imena djece

Roditelji

god

selo

17

Ilija Jančić Todor

13

Šćepoševići

18

Krsto Lučić Rade

10

19

Jovan „ Jovo

11

20

Danica Rajević Goše

7

21

Savo Katić Đuro

10

22

Marko Gugolj Nikola

11

23

Nane „ Stevan

11

24

Ilija Tabaković Jovo

8

25

Milka „ Jovo

10

26

Božo Radanović Nikola

11

27

Srgije Žmukić Luka (staratelj)

13

28

Simo Vlaović Đuro

13

29

Ljube „ Đuro

8

30

Jovo Vlaović Gojo

9

31

Anđe „ Gojo

7

32

Gospava „ Vaso

8

još je u Banat Karlovci

33

Golub Malovrazić Vaso

11

34

Marko „ Pero

12

35

Stane „ Pero

8

36

Spasoje „ Andrija

14

37

Marko Škobalj Andrija

10

38

Rade „ Luka

10

39

Krsto „ Todor

11

40

Jovan Konjević Pero

10

Drugo odpremanje đece iz parohije Sutorinske da se spasu da ne pomru od gladi sa nastojanjem popa Špira i odpremiojih u Srem, Banat Bačku na 14 februara 1918 godine i isti ih pop Špiro pratio do Sarajeva dalje nije smio ićiti jerbo Austrinske vlasti mnogo su mrzili na Srpske sveštenike. Prevrat je bio na 1 novenbra propade Austrinska carevina 1918 god. i u naprijed pop Špiro šalje djecu na razne zanate preko Privrednika i to nastoi da ih što više pošalje i to mu ide za rukom.

Drugo odaslanje djece 14 februara 1918 godine

Imei prezime Imeroditelja god selo
1 Janko Jančić Perov 12
2 Mileva „ Pero 10
3 Ilinka „ Božo 12
4 Stane „ Božo 10
5 Jovanka „ Jovova 10
6 Anđe Manojlović (Kapina) Đuro 17
7 Mile Barbarez Mićo 11
8 Milan „ Mićo 9
9 Ilija Čeprnjić Marko 9
10 Aćim Lučić Rade 13
11 Milan „ Jovov 7
12 Srđe „ Stevan 14
13 Mitar Srdan Luka 11
14 Dušan „ Luka 9
15 Vaso Mračević Vuko 7
16 Gospava „ Vuko 12
17 Petar „ Tomo 7
18 Milan „ Tomo 6
19 Petrica Marić Mrdo 12
20 Ljube Beko Tomo 9
21 Ilinka „ Gojo 11
22 Aćim Škobalj Nikola 12
23 Petar „ Nene 9
24 Peko Konjević Rade 14
25 Stane „ Đuro 8
26 Zorka Lučić Jokan 10

Sutorinski narod vazda je bio zadovoljan sa sveštenicima iz porodice Lučića i do danas je bilo šest sve jedno drugom nasljedili kao neka dinastija iz druge porodice iz Sutorine nije bilo sveštenika no samo iz porodice Lučića i sutorinski narod vazda je bio šnjima zadovoljan nikad nije bilo između sveštenika i naroda kakvih prepona no su vazda u slozi i ljubavi živjeli isto su tako i općinski glavari bili iz porodice Lučića. Porodica Lučića u općini sutorinskoj bila je kao neka dinastija za upravljati sa općinom i vazda je bilo prvo riječ iz porodice Lučića i onobi sa drugim porodicam zajedno u bracki dogovor i bio im je skup i narodni sud vazda kod crkve sv. Nikole to je bilo prirodno na sred općine i općina Sutorina imala je pravo pod turskom carevinom da narod Sutorinski bira sebi glavara kneza i na predlog naroda Trebinski bi ga paša potvrdij i to je bilo i za vrijeme turske carevine pa i za vrijeme Austrije narod bi biro kneza i glavare a vlast bi ih potrvrđivala. Evo ovi su bili glavari iz porodice Lučića što ih narod biro a vlast potvrđivala.

1. Knez iz porodice Lučića bio je brat popa Jovana Novak 1789.

2. Knez iz porodice Lučića bio Joko sin popa Save 1806. god.

3. Knez iz porodice Lučića bio je Pero Jokov brat 1820.

4. Knez iz porodice Lučića bio je Špiro Vasov sin koga je zakapetanijo Luka Vukalović vojvoda hercegovački 1858. god.

5. Knez iz porodice Lučića bio je Miloš kneza Pera sin i potlje je bio kapetan zakapetanijoga knjaz Nikola Petrović Crne Gore i Vojvoda Trivko Vukalović u ratu 1876 godine.

6. Knez iz porodice Lučića bio je Đuro sin kapetana Špira pod Austriju 1885. god.

7. Knez iz porodice Lučića bio je Božo sin Markov zaknežio se u god 1894 god

8. Knez iz porodice Lučića bio je Marko sin Nikolin zaknežio se u god 1898

8. Knez iz porododice Lučića bio je Tomo Đurov sin zaknežio se 1903.

9. Knez iz porodice Lučića bio je Kosto Božov sin zaknežio se u god 1924.

10. Knez Spasoje sin Vukov zaknežio se 1927 godine. Sa sveštenicima i sa općinskim glavarima općina je sutorina bila kroz 200 god. potpuno zadovoljna vidi se iz toga đe ih narod vazda biro za glavare.

Svijem pomenutim sveštenicima i općinskim glavarima bio je vazda skup kod Nikolj crkve svoj Sutorini tu je bio narodni sud i bracki dogovor.

Godine 1928. Srpska vlada organizova općine kao i u Srbiju i sastavi se Sutorinska općina i Kruševička u jednu općinu. Kad je pop Špiro došo u Sutorini za paroha u godinu 1888 pred njim je bio paroh u Sutorini pop Krsto Lazarević i stojoje 5 godina u Sutorini pop Krsto pop je Špiro našo u Sutorinsku parohiju osam crkava kao 8 malih štalica ništa u njima nije bilo ni da se sveštenik obuče oće da panu i sa narodom sve je osam crkava popravio i obnovio.

2. Selo Prijevor se bracki dogovorijo i malu i staru crkvu Uspenije Bogomajke novu višu načinili u god. 1875 i kad se Prijevorani svoju crkvu gradili onda su bili ovi domaćini Filip Radanović, Ilija Radanović, Vuko, Simo, Vasilj, Špiro Radanović, Luka Lučić, Tomo, Špiro Marić, Marko, Špiro i Jovo Špirto, Đuro Gugolj, Joko, Đuro, Simo i Niko Vlaović, Pero, Marko, Vuko, Jovo Malavrazić, Jovo Ratković, Niko Malavrazić i Jovo Škobalj, Nikola, Todor i Andrija Derić, Jovan, Vuko i Pero Beko, Todor, Joko i Niko Božović, Todor i Jovo Škobalj, Vuko Grbić, Tomo, Ilija i Simo Konjević među domoćinima Prijevorskim vladala je najviša sloga i ljubav između porodica i domaćina te su bez ičije pomoći svoju crkvu složno i bracki načinili višu i novu u god 1875.

3. Selo Šćepoševići i oni su svoju crkvu višu načinili bila je stara mala da pane i selo i svi ondašnji domaćini složno se i bracki dogovoriše i sa pomoći iz Amerike od braće Srbi višu i ljepšu crkvu načiniše sv. Arhidjakona Stevana u god. 1897 i onda su bili ovi domaćini i seljani sela Šćepoševića i to Jovo Matijašević Todor Jančić Joko Mračević Vaso Đuratović Vuko Spasoin Mračević Mato Mračević Vuko Mračević Kosto Mračević Jovo Mračević Jovo Mračević Pero Mračević Ilija Mračević Vido Mračević Todor Srdan Špiro Mračević Vuko Mračević Pero Mračević i Jovan Kliška Katolik i oni su svi bracki i složno oko svoje crkve sv. Arhidjakona Stevana radili i načinišeje u god. 1897.

4. Selo Žvinje Špulje i Njivice i 16 drugih porodica i oni su svoju malu i slabu crkvicu sv. Đorđija u selo Žvinje obnovili i višu načinili u godinu 1897 i onda su bili ovi domaćini u Žvinje Leso Katić Marko Katić Đuro Katić Krsto Katić Ljubo Matković Risto Ivetić Gojo Ivetić Nikola Tabaković Mićo Manojlović Pero i Jovo Manojlović Miloš i Marko Barbarez Bogdan Rašo Pero Petrović Dereško Stevan i Marko Marić Špiro Gugolj Jovo Milo Đuro Čeprnjić Marko Tomo i Mićo Savo Novak Marko Joko Belo Čeprnjić Vukale, Vuko, Ilija Jančić Pero Radović Soke udova Čeprnjić Špiro Pero Jančić Jovo Grbić Đuro Gavrlović Mićo Andrija Krsto Gavrlović i načinili su je u godini 1897.

5. Mala crkvica sv Prorok Ilija na ilino brdo više sela Žvinja i Fitaljene mala crkvica ali je svoltana i lijepo posaližana ona je dosta stara nezna se iz kogaje vijeka dosta je stara oko nje ima dosta starog groblja samo ima ploča ili veliki kamen na grobu ali nema nikako krstova ni nadpisa na grobovima predanje ne dokaziva da iko pamti da se zna kad se kod nje narod sahranjivo ona je napravnjena na jednoj uzvišenoj glavici na samu granicu bivše mletačke republike i bivše turske carevine od istoka od crkve sve su pravoslavni a od zapada crkve sve su rimokatolici obje je vjere počituju kao starinu čisu oko nje grobovi nezna se samo je pravoslavna crkva i u nju služi pravoslavni sveštenik spada u parohiji sutorinskoj samo se jedan put u godini kod nje služi i to na dan hrama sv. Proroka Ilije na 20 jula i kad kome se sniva i onda na zahtjev pojedinca služi se preko godine kako kad nekad više nekad manje nema u nju ništa na četiri zida i mali ikonostas od drveta ikone su na limu.

6. Crkva sv Đorđe u selo Ćenič mala stara crkvica u groblje seosko kao mala štala seljani Đeniča su se dogovorili složno načinili su mali zvonik i sa prilogom naroda kupili zvono crkvica je stara nezana se kad je načinjena i koje načinio kad su zvonik gradili bili su ovi domaćini sela Ćeniča i to Špiro Rašica Joko Rašica Jokan Lučić Blagoje i Savo Konjević Niko Martinović Marko , Stevan Đuro i Todor Grbić načinili su zvonik 1897 god. i sa narodnom pomoći kupiše i zvono na zvoniku.

7. Crkva sv Jovan rođenje sv Jovana 24 juna Više Lučića i Rajevića sela mjesto zvano Lober; ona je starodrevna crkva ona je još iz 12 vijeka kod nje se mnogo naroda kopalo i kod nje ima mnogo stari grobova i to sve bez krstova sa velikim pločama na grobove kad je bila kuga u ovo mjesto 1802 godine crkva se bila zapustila i bila je samo razvalina. Naši su seljani Lučića išli vazda na Kameno na sv. Jovana 24 juna kod crkve o slavi i na 24 juna 1821 godine iza Jovanu crkvu na mjesto Meteriz na granici Mletačke republike i turske carevine dočekali su narod mletački panduri i sviejk vratili natrag da nemogu ići kod crkve na Kameno pojavila se Kolera da se narod ne miješa zbog bolesti. I isti se narod vratio kod razvaljene crkve sv. Jovana na Lober tu se dogovore da crkvu načine i poprave i dosta je ploča i stećaka bilo na grobovima oko crkve i to je narod sve razbio i sa istim kamenjem crkvu ogradio ploče su bile izdaleka donešene nijesu od ovog kamena no je imalo i crvenih ploča i sve potrošili u građevinu crkve. Nijesu to imali pravo no su pogriješili jednu starinu i narodne spomenike što su uništili grota i pomogoim neki Ilija Rađenović koi je bio rodom iz sela Ćeniča Sutorina koji se odselio u Triješće 1802 i tamo je živio darovo je u gradnju crkve 50 dukata tada je bio sveštenik pop Sava Lučić po pričanju bio je pop Sava Lučić junak i viđen sveštenik i turci su ga se bojali vazda je nosio mač. Umro je god 1830.

8. Crkva sv. Hristovo Preobraženje u dno Sutorine na Solila ovu vas narod Sutorinski izdržava ne pripada nijednom selu crkva je od starina tu postojala i turska je sila srušila u god. 1857 i od crkve načinili konušnicu i magazin za municiju bila je u nju turska kula stali turci narod sutorinski nije smio ništa od turske sile noje protastovo preko ruskog konzula u Dubrovnik i Konzul poslo tužbu prav Sultanu u Carigrad 1860 god. i došla je na lice mjesta Evropska Komisija i kopali okolo turske konušnice oćeli nać znak da je bila pravoslavna crkva pri otkopavanju bio je knez Špiro Lučić i on je rad rukovodio i kad su sve odkopali viđelo se da je tu bila pravoslavna crkva našo se i oltar i na posredovanje komisije Sultan Abdul Aziz Kan sin Muhamedov davo je carski ferman dozvolu da se može ne smetano nova crkva na staru načiniti u Sutorini sv. Hristovo preobraženje davo zapovjed preko Hercegovačkog Mutisarifa Gjavid paše 20 jula 1864 god. da se na novo crkva gradi i izdaje carski ferman 1864 i kad je prolazio kroz Sutorinu Austrinski car Franjo Josif I na 20 maja 1875 god. Sutorinski paroh Mihailo Lučić učinio je molbu caru da pomože što u gradnju crkve sv. Preobraženja i car je darovo u crkvu 200 fjerina i kad je buknuvo Evropski rat 1 avgusta 1914. godine odma je vojna uprava Austrinska crkvu uzela i u nju smestila municiju bunbe i sve što je našla u crkvu od crkvenih stvari sve je to srušila i Mađarski vojnici odnijeli crkva je u sve ratove stradala i pječkana pošto je bila na udarcu po svršetku Svjetskog rata u god. 1918 1 decenbra u crkvu nije ništa bilo no četiri gola zida i stari ikonostas te dobra familja Janković iz Igala Erceg Novi sa njihovim nastojanjem i preporukom dala je nama treštinska crkvena općina crkve sv. Špiridona svešteničku preobuku dosta dobru i G. Špiro Janković kapetan isto iz Igala kupijoje jedno zvono na crkvu sv. Hr Preobraženje u god. 1923 a jedno smo imali pa sada imamo dva zvona. Kada su Austijanci odnijeli sva zvona sa Sutornskijek crkava 1 marta 1917 god da od njih grade topove i da njima gađaju srpsku vojsku jedno su zvono ostavili sa crkve sv. Hr. Preobraženja i metnuli ga kod aeroplana let je bio kod iste crkve na Solila i u prevrat kad je pala Austrija 1 Novenbra 1918 zvono su bili odnijeli konavljani neki Ivo Trojanović i bili ga sakrili u Paljev brdo u katoličku crkvu daga sebi prisvoje i na zauzimanje Špira Lučića paroha Sutorinskog i Toma Malavrazića glavara i presjednika općine Sutorinske primoran je Ivo Trojanović iz Paljev brda Konavle i zvono su doćerali kod crkve sv. Hr. Preobraženja god 1922 i sada imamo dva zvona na crkvu sv Hr. Preobraženje.

Kod crkve sv. Nikolaja u jednu grobnicu vječni san borave pet (5) sveštenika iz porodice Lučića i njiov šesti nasljednik njiov kao prapraunuk podižem spomenik grob svijem zajedno u godini 1929 i metnut je na grobu u Krstu zapisano vako

Ovđe vječni san borave sveštenici iz porodice Lučića od 1717 godine do

Luka

1692-1765

Jovan

1732-1806

Sava

1752-1830

Špiro

1774-1855

Mićo

1842-1883

Špiro M.

1867-1952

Ovaj spomen podižeim iz ljubavi njihov praunuk pop Špiro Lučić 1929. god.

Selo Lučića u Sutorini u njemu su prije živjele ove porodice Kovač, Golub, Čvoro, Šabo i Mirojević ove su se porodice istračile izčezle ili se neđe odselile sada u selo Lučića nema niko živ od pomenutih porodica. Sada samo u selo Lučića živi porodice Lučića ima 25 domova i porodica Rajevića ima 6 domova porodica Lučića doselila se iz Drobnjaka prvi je došo Blagoje i doselioje 1680 godine a Rajević se doselio iz Njeguša 1650 godine prvi koi je došo imemuje Draško Lučići slave Krsnu slavu sv. Nikolu a Rajevići slave Krsnu slavu sv. Joakima i Anu iz porodice Rajevića bio je jedan Arhimandrit Danilo Rajević u Manastir Savinu Danilo Rajević i Nokentije Dabović iz Kruševica sa njiovim trudom i pomoći načinili su novu crkvu u Manastir Savinu 1799 godine Danilo Rajević kupio je milostinju po Rusije i kad se vraće iz Rusije razboli se i umre u putu u Pulju 1789 god. i bio je jedan doktor medicine u Erceg Novi umro je 1895 godine Doktor ni je bijo iz Sutorine no iz Poda kod Erceg Novog ali se veli da je bijo poreklom iz Sutorine od današnjih Rajevića.

Stare porodice koje su živjele u Sutorini i kojesu izčezle istračile se ili se odselile bile a oko godine 1600 do 1700

1. u selo Lučića (Zdoči) Golub, Čvoro Kovač Šaba i Mirojević

u selo Šćepoševiće Marković i Pavlović

2. selo Prijevor Glavaši Grguri i Marković Ivanović

3. selo Malta Banovići (staro se selo zvalo Nikolj Do) Staići

4. selo Ćenič Rađenovići i današnje Rašice

5. selo Špulje Brajići

6. selo Žvinje Mitrovići Strainići i Grubići

7. Njivice Zlatari i Gage

Sada u Sutorini u god 1930 žive ove porodice

1. u selo Lučića Lučići i Rajevići

2. u selo Šćepoševiće Mračevići Matijaševići Srdani Jančići

3. Prijevor Beci Derići Malavrazići Ratkovići Gojkovići Škobalji Božovići Vlaovići Konjevići

4. Malta Radanovići Lučići Marići Špirti Gugolj

5. Ćenič Konjevići Martinović Grbić Lučić Rašica i Mračević

6. Špulje Jančići i Čeprnići Radović

7. Žvinje Katići Ivetići Matkovići Tabaković Manojlović Barbarez Rašo Petrović (Dereško) Gugolj Marić Čeprnić Mijatović Bijelić

8. Njivice Gavrlovići Jančići i Grbić Lepetić i Mitrović

današnje stanovništvo Sutorinsko najviše se bavi zemljoradnjom zemlja je Sutorinska dosta plodna ali je treba duboko kopati prije su nazad 50 godina išli mnogo u Ameriku ali se sa Amerikom nijesu pomogli kad naš dođe u Ameriku nezna nikakva zanata pa šnjim pod zemlju u mine do 200 metara Koi god što steče izgubi zdravlja a mlados se tamo pokvari paje do sada Sutorina nazadna bila sa Amerikom i pokvarena

u god. 1878 zimovala je Srpska vojska u Sutorini i bile su vojvode Peko Pavlović Lazar Sočica Bogdan Zimonjić i Ivan Musić kad je vojevala Crna Gora i Srbija rat se nije sretno svršijo u godini 1878 dadoše Austrije Bosnu i Hercegovinu a Srpska vojska kad je bio Evropski rat od 1914 do 1918 išćerala je Austriju a Srpska je vojska zauzela sve Srpske oblasti na Balkansko polu ostrvo 1918 godine

Na 26 setenbra (9 oktonbra 1932 godine Osvješto je Proto Špiro Lučić paroh Sutorinski Sokolski barjak Sokolske čete u Sutorini u prisustvu mnogo naroda i vojnih i civilnih vlasti u god. 1852. đed prota Lučića Špiro Lučić sveštenik osvetijo je ustanički barjak junaka sutorinskig pod vojvodom Lukom Vukalovićem i u prisustvu vojvode Luke

Proto je Špiro Lučić po osvećenju barjaka držo ovi govor

1

Gospodo i braćo Sokoli

u moim starim godinama i pošlje dugogodišnje moje svešteničke službe u ovom mjestu u Sutorini doživijo sam danas za mene rijetku rados, da obavim čin osvećenja Sokolskog barjaka čete Sutorinske Jasam šesti sveštenik iz porodice Lučića koi smo svi ponikli među braću Sutorane i njima vjerno služili i šnjima bracki dijelili zlo i dobro tijem se ponosim đesmo rođeni među junacima i čuvarima časti obraza sloge i junaštva braćo Sokoli Istorija svjedoči nam a meni su moji stari predci pričali

2

O čuvenom narodnom ustanku u Hercegovinu pod vojvodom Lukom Vukalovićem koi je podignut za narodno oslobođenje ispod turske sile i nepravde da se oslobodi Hercegovina i da se sjedini sa Srbijom pod junačku dinastiju Karađorđevića u godinu 1852 u mjesecu oktonbru došo je vojvoda Luka Vukalović sa Zubaca u Sutorinu i sa braćom Sutoranima i junacima najprije počo pregovarat da se digne ustanak protiv turaka i njihovih zuluma i nepravde koi se više trpljeti nemogu

3

I sa braćom i junacima Sutoranima se složi i dogovori da se ustanak što prije digne i da se narod Hercegovački što prije oslobodi ispod turskog zuluma nasilja i nepravde. Pozvali su i braću Kruševičane na ustanak i oni su se bracki odazvali Sutorina Zubci i Kruševice to je bilo gnijezdo ustanka i junaka za pravdu i slobodu i narodno blagostanje. I onda je bila ideja i želja naših starih predaka sokolova i junaka da se dođe do današnjeg blagostanja slobode i ujedinjenja svih Srba i Slavena Baš ovđe u ovom sv. Hramu bila je mala stara crkvica u godini 1852 na 1. novenbra na skupu junaka i sokolova sutorinskih u prisustvu vojvode Luke Vukalovića

4

Moj đed Špiro Lučić ondašnji sveštenik Sutorinski, osvještoje ustanički barjak svoje braće i junaka Sutorana i lijep im blagoslov davo da ga junački hrabro nose i da se šnjim ponose i da slogu i ljubav čuvaju i da pod njim svoje želje postignu i dušmana pobjede. Naši su stari sokoli i junaci svoj barjak i svoj simbol vjernosti, junački i ponosito nosili po Hercegovini i oko Trebinja goneći naše dušmane i ugnjetače i i šnjim oslobađajući srpsku sirotinju pobjedili su i vjernoga i junački očuvali svoju čas i slogu i ljubav

Braćo i mladi Sokolove čete Sutorinske Omladino starih Sutorinskih Sokolova i junaka

5

Ugledajte se na stare Vaše Sokolove i junake i neka vam bude današnja osvećena zastava velika zaloga i simbol Vaše vjernosti sloge ljubavi i rada i kadbi zatrebalo Kralju i otadžbini da je junački ponesete i za Kralja i otadžbinu živote položite Braćo i Sokoli na ovo malo mjesto Sutorinu u godini 1861. tri su turske paše udarile u jedan put i vrijeme sa velikom turskom vojskom baš u to vrijeme vojvoda Luka Vukalović sa braćom i junacima Sutorinskim bijoje načinijo top od trešnje i šnjim su Sutorinski Sokoli i junaci gađali Tursku kulu u Sutorini turska je kula bila na ono mjesto đe je sada crkva sv. Hristovo Preobraženje. Isto je bila crkva alije turski zulum i sila u kulu obratili i ižnje jadni narod napadali

6

U toj krvavoj borbi dođoše crni glasi vojvodi Luki i Sutorinskim Sokolovima da na malu Sutorinu idu tri turske paše sa silnom vojskom u jedno vrijeme okolili Sutorinu sa tri strane da ustaničko gnijezdo osvoje i unište ustanak. Sutorina je bila srce i gnijezdo ustanka pod vojvodom Lukom Vukalovićem od god. 1852 do godine 1862 na nju idu tri turske paše Derviš paša sa vojskom ide preko Zubaca Dželadi paša došo pod Njivice sa vojskom i turskim ratnim parabrodom i počo iz topova pucati na Sutorinu divno je čudo đe mu je lukava Austrija dozvolila da boj bije sa njezina mora alije ona vazda više voljela turke no Srbe. U isto vrijeme pojavi se na Debeli brijeg Mehmed paša sa vojskom

7

Koi je došo preko Konavala sa vojskom i sa vojskom počinuvo na Austrinsku zemlju da otole napane Sutorinu. Sutorinski Sokolovi i junaci sa vojvodom Lukom nađoše se na veliku nevolju ali su naše stare sokolove i junake srpske Gusle krabrile i vjeraih spasila za svoju su vjeru i zlatnu slobodu ginuli nijesu žalili svoje živote a složnoj i vjernoj braći Bog je u pomoći u najvišu nevolju Vojvoda Luka pohita brzo na Zubce da sa svojim Zubcima i Kruševičanima dočeka Derviš pašu damu neda proći u Sutorinu Sutorinski Sokolovi ostadoše da se bore proti nadmoćne turske sile. Te na brzu ruku skloniše svoje familje u naše braće Srba Ercegnovljana Mojdežana i Mokrinjana naša su braća naše familje primili i bracki im pomoć ukazali

8

Naša dva odvažna glavara i junaka Sutorinska Kapetan Špiro Vasov Lučić Nikola Derić sa uskokom Lukom Petkovićem i junakom otišli su na sastanak Mehmed paši na Debeli brijeg i predlažu paši da ostane na Debeli brijeg sa vojskom dva do tri dana dok oni povrate narod iz Austrije koi prebjego od stra turskog paćemu javit da dođe sa vojskom u Sutorinu paša primi njihovu ponudu željan da bez krvi zauzme Sutorinu tada se Sutorinski junaci Sokolove našli u nevolju ali vjernoj i složnoj braći Bog je u pomoći i zamolili su pomoć u braće Bokeza i došlo im je u pomoć 600 Bokeza.

9

I pomogoše braći Sutoranima vratiti tursku silu, vratiše Mehmed pašu sa debelog brijega otjerašega i pobježe sa vojskom put Dubrovnika. Dželadi pašu oteraše ispod Njivica i osvoiše tursku kulu Sutorinu iz nje pobjegoše Rnauti i primijih Austrinska vojska na Rašćela Vojvoda Luka Vukalović sa Zubcima i Kruševićkim junacima vrati Derviš pašu u Trebinje Bog pomaže Srbima i strašna oluja kojase onda bila nadnijela na Sutorinu naše stari junaci i Sokolovi sa pomoći drugih junaka rašćerali su strašnu oluju sa Sutorine mali broj Sokolova i junaka sa slogom i vjernosti mnogo su nadmoćniju silu savladali tursku

10

Crna Gora isprva pomagala je ustanak Luke Vukalovića u Hercegovinu ali u potonje vrijeme kad je Luka Vukalović uspijo sa Hercegovcima i pobjedio turke i taman da jadni narod malo počine i dušom dane, ali u potonje vrijeme Crna Gora bila je protiv Luke Vukalovića i ustanka u Hercegovinu. Pusta zavist to je Luki činilo i moro je ostaviti svoju domovinu i otići u bracku Rusiju i u tuđini je ispustijo svoju plemenitu Dušu željan svoga naroda i svog milog zavičaja kojega je žarko ljubijo umro je u Rusiju i mjesto Brđanka 12 jula 1873 god. moja gospodo i mladi Sokoli Sutorinski u kratko sam Vam izdo junačka pregnuća našig starih đedova i ondašnjih Sokolova i junaka Kad je moj đed Špiro Lučić ondašnji sveštenik Sutorinski nazad 80 godina osvješto ustanački barjak naših starih Sokolova i junaka Sutorinskih ovđe u ovi sv. Hram sv. Nikolaja. Oni su se krili i bili su u velikom strahu da ih turska vlast ne opazi. A mi danas uživamo njihove želje trud i plod ondašnjeg njihovog rada i stradanja.

11

A jasam danas njegov unuk javno i svečano u najvećoj slobodi i radosti, osvetijo Vašu Sokolsku zastavu. Pod vladom našega viteškog i junačkog Kralja Aleksandra I Karađorđevića.

A jaću se moliti Bogu i Bogomajci da Vam daruje snage dobro i čelično zdravlje slogu mir ljubav prema svojoj domovini i viteškim Kraljem Kao našim starim đedovima junacima i Sokolovima koi su ljubili svoju dragu domovinu i svoj narod i da u vašem plemenitom radu istrajete u slozi i ljubavi i da slogu i ljubav Vašim naraštajima predate kao što su i Vaši stari nama predali i nama lijepi primjer ostavili

A tebe Sokolska zastavo neka Bog blagoslovi

Amin

Na 21-8 Setenbra 1933. godine dodijoje Srpski Patrijark u Hercegovinu Najprije je posjetio Mostar Nevesinje, Stolac Ljubinje stari Manastir Tvrdoš Trebinje i Dubrovnik u dubrovniku je bijo 23 i 24 setenbra bijo mu je sjani doček. šnjim je bilo u pratnji 5 vladika i u Dubrovniku ga je dočekalo 67 srpskijek sveštenika i nosili smo Litiju po gradu svi obučeni u crkveno odjejanje

Na 25 maja 1927 godine prvi put dodijoje u Kanoničku posjetu Episkop Ercegovački Gospodin Dr Jovan Ilić u Sutorinu i konačijo je u Prota Špira Lučića u Lučiće Sutorina sa pratnjom G. Prota đakon Sava Bukvić i naziratelj iz Trebinja G. Vladimir Popović

Na 1838 dođe Kosto sin pok. Đura Lučića iz Lučića iz svijeta bijoje pomorac i načinijoje Vodu Grubinjak na glavni put pod Lučića selo u polje sa da kod škole i zove se Lučića voda

U noći između 17 i 18 marta 1934 godine došli nepoznati lupeži i parohijalnu crkvu sv. oca Nikolaja u Sutorini u selo Lučiće vrata razbili crkvena i ušli u oltar i jedan mali sanduk razbili i to sve kranpom (maškinom) Samo su razbojnici tražili novca a u sanduku novaca nije bilo ni u crkvi. Kad nijesu našli novaca drugo iz crkve nijesu ništa odnijeli štete od crkvenih vrata i sanduka crkvi 200 Dinara

U noći između 20 i 21 Marta 1934 godine došli su nepoznati lupeži razbojnici i razbili vrata od crkve sv. Hristova Preobraženja u dno Sutorine i slomili su glavna vrata i ušli u crkvu i sve su po crkvi premetnuli tražili su novaca Našli su na sv. Ikoni Preobraženskoj 15. Dina i to su odnijeli i 10 svijeća od voska. drugo nijesu ništa odnijeli i tu je bilo crkvi štete 150 Dinara.

U godini 1934 u Sutorini i sve primorje i po svoj Jugoslaviji došlo je rano Proljeće i o sv. Đurđu 23. aprila 1934 loza je tako oprutila bilo je loznik prutova po metar dugih to se ne pamti da je ranije došlo Proljeće i sve je podpuno ozelenjelo pre Đurđeva dana

O naseljima i porodicama u parohiji Sutorinskoj o sadašnjim koi u nju žive 1934 i prošlim koje su se istračili uginule ili se neđe odselile

Porodica Lučića u Sutorini 1 Lučić doselijo se i Drobnjaka Blagoje u god 1680 porodice koje je našo u selo onda zvano Zdoči Kovač Golub Čvoro Šabo Mirojević one su se odselile ili s istračili do god 1760. Porodica Lučića dok je bilo malo kuća dobro su živjeli ali im se bilo teško od kuće odvat da idu u svijet svi su ostajali kod kuća po što se kaže pleti kotac kao otac. Kada su se namnožili naramno da su počeli siromašit sada su svi siromasi. Najprije je otišo po svijetu za naukom Jovo popa Špira sin koi se rodijo 1894 godine On je svršijo veliku gimnaziju Maturu u Beograd u Srbiju u oči svjetskog rata 26. juna 1914. god. Kad je objavili rat Austrija Srbiji 1914 Jovo je Lučić otišo u Srpsku vojsku dobrovoljac i bijo je u vojsci oficir Srpski u ratu protiv Austrije Kad je sila Austrinska i Njemačka poplavile Srbiju onda je Srpska vojska prešla preko Albanije u najteže doba od godine u mjesecu Decenbru i Januvaru 1915 god. po najvišoj zimi i ledu i ukrcali su se u Ratne Francuske brodove u San Đovani Di Medovo put Krva u Grčku pa onda na Solunski fronte okle su pobjedili i slomili silnu Austriju i Njemačku u god 1918 i sa Srpskom vojskom je bijo Jovo prota Lučića sin i prešo preko Albanije Onda ga je Srpska vlada poslala u Francusku u Pariz na Visoke škole i u Parizu svršijoj pravne nauke u god. 1919 ipostavljen kao činovnik u Srpsko poslanstvo isto u Parizu

Na vrh brda Oštre više Lučića kuća sela Luka Vukalović vojvoda i Sutorani načinili su tvrđavu forticu u god 1858 i iz Boke iz Dobrote Sutorani su donijeli dva topa sa vrha Oštre i sa dva topa branili su Sutorinu od Turaka Ovi današnji put štoje kroz Sutorinu načinila ga Francuska kad je vladala sa Bokom u god 1804. Francuska je ovaj put kupila u Turske i provelaga od Novog do Dubrovnika pod čuvenim francuskim Generalom Marmonom te se bila prozvala Marmor testa

Lukakova Austrija koja je vazda bila prijatelj turcima zato što su turci vazda gnjavili i progonili Srbe nije mogla gledati tvrđavu na na brdo Oštru više sela Lučića no je beč naredijo Generalu Gavru Rodiću da razvali tvrđavu i topove odne se itoje turcima na ruku Austrija išla da prije da što prije savlada Srbe to je bilo u mjesecu februaru 1861. kad su junaci Sutorinski otišli u pomoć vojvodi Luki Vukaloviću da oćera Dervići pašu sa Zubaca kad sutorani boj bili sa Derviš pašom isti dan dođe general Rodić i razvali tvrđavu na Oštru i odne se dva topa i vojska austrinska ih odvukla u Herceg Novi Sutorani sa Vojvodom Lukom protestirali su kod vele sila a vrana vrani neće oči da vadi

Naš dobri Kralj Aleksandar I fitez i ujedinitelj poginuvo je od bezbožničke ubilačke ruke naših dušmana u Marselju u Francusku 9 oktonbra (26 setenbra) 1934 god. u 5 sati po podne

Bosanski kralj Tvrtko I kad se navraćavo u Blagoj kraj Mostara izdao je jednu Povelju kojom ukida Solanu u Sutorini kod Novoga 2. decenbra 1382 godine i kod mora u dno Sutorine i danas mjesto zove Solila zato đe se tu sol izrađivala to je bilo na molbu Dubrovnika da njiova sol prolazi koja se pravila u Stonu

Rimska je testa put išo po sredini polja Sutorinskoga i sada se kraj rijeke po polju more naći kaldrma nije bijo širi od 2 metra sve je testa išla kroz polje Sutorinsko dok nije francuska kraj polja načinila testu 184.-6 Vidi se i milokaz rimski na Biljegu u Sutorini

u god 1740 turci su objesili svoga momka Srbina Todora Kandina o smokvu na mjesto zvano u polje Sutorinsko Kuparica za pet godina iza toga polje je Sutorinsko obijo grad krupa ništa nije rodilo no je narod strado od 1740 do 1745 narod tada je vjerovo da je Srbin Todor Kandin bijo prav i da su ga turci prava objesili i da ih Bog kaznijo nerodicom onda su i turci stanovali u Sutorini i jadni narod za njih radijo

Na 17-4 avgusta 1935 u noći došoje nepoznati zločinac i polugom ćunskijom razvrnuvo južna vrata na crkvi sv. Hristova Preobraženja u Sutorinu kod mora na Solila i ušo je u crkvu daje opječka u crkvi novca nije bilo a drugo slikovac nije ništa odnijo od crkvenih utvari

Na 1. oktonbra 1935 god. po novom 14. oktonbra osvešta se temelj narodnoj osnovnoj školi u Prijevor u Sutorini osvešta temelj Špiro Lučić proto-paroh Sutorinski proto je školu izradijo sa pomoću braće Prijevorana narod je zid ogradijo o svome trošku sa radom sada molimo državu da je pokrije i unutra uredi.

Na 1881 godine dodijo je u Kanoničku posjetu Mitropolit Zahumsko Hercegovački u Sutorini i služijoje sv. Arhijerejsku službu na sv. Iliju u maloj crkvici kapeli na Ilin vrh više sela Žvinja Mitropolit Ignjatije Grk fanarijot iz Mostar onda je bijo sveštenik u Sutorini Mihailo Lučić otac prota Špira Lučića

Opis Sutorine

Sutorina je bila rimska provincija rimljani su po Sutorinskim stranama gradili male tvrđave i danas se od njih navodi poznaka po današnjim golim glavicama sa koi je su branili svoj karavan i trgovinu od neprijateljskih napada i pječkaša kraj koi je bio pod rečenim tvrđavama nazivo se rimski Subtarre Subturrem po tim rimskim imenom nazvala se današnja Sutorina Sutorina je postala pre Hrista Rimljani su svoje ratne lađe držali u more u dno Sutorine u zaklonito mjesto i to najviše zimi i danas mjesto kod mora zove Brodovičje kroz polje Sutorinsko rimljani su načinili testu put i dan se trag poznaje i ima miljokaz na sred polja Sutorinskoga ali na neku nema nikakva nadpisa u Sutorini su Rimljani kod mora načinili morsku Solanu i danas se mjesto kod mora zove Solila u pošljedni kraj to je bilo krivo Dubrovačkoj republiki na molbe i velike darove Dubrovčana Bosanski kralj Tvrtko I svoju je solanu ukinuvo u Sutorini poveljom od 2. decenbra 1382 godine da republika Dubrovačka svoju so iz Stona bolje prodava koja i danas postoji u Sutorinu se mnogo vladara i naroda mijenjalo i svak je gledo da se što više šnjom okoristi niko se nije brinuvo za njezin napredak . ona je bila pravi zemaljski raj ona je jedno promorsko istorinsko mjesto prvu u na Balkanu Često je pokušavala dubrovačka republika da je prisvoji jer joj je smetala morska Solana u dno Sutorine kad je nije mogla nikako prisvojiti ona je počela na lukavi način sa molbama i darovima oko Bosanskih Kraljeva da se ukine Solana u Sutorini. Da se njihova Solana u Stonu ostane i da bolje njihova sol prolazi Na darove dubrovačke republike ukinuvo je solanu u Sutorini Bosanski Kralj Tvrtko 2. decenbra 1382 godine.

Sutorina je jedno lijepo primorsko mjesto istorinsko sa umjerenom i blagom klimom sva južna voća u nju mogu uspjevati Tu je dobro i rodno polje pravi perivoj oko polja ima i dobrih izvora sa dobrom i slatko vodom promet je u Sutorini u lijepom redu kroz Sutorini ima lijepa testa i željezni put

Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878 god. u Bosnu i Hercegovinu Austrija je stala do 1918 godine onda je Kralj Petar sa Srpskom junačkom vojskom oslobodijo i ujedinijo sve srpske zemlje Sutorina graniči sa Istoka Bokokotorskom i Herceg Novim sa zapada Konavlima sa juga morem Bokeškim zalivom sa sjevera Zubcima i Kruševicama. sa braćom Srbima iz Boke vazda smo lijepo i bracki živjeli i jedno drugom pomagali u ratovima mismo Bokeljima pomagali proti Austrije 1869 godine a oni braći Sutoranima u god 1875-8 Naša je susjedna Boka i Mojdež vazda smo imali u njih utočište a tako i oni kod Sutorana

Boci Kotorskoj imala je dobre radne zemlje sa izvorima dobre i zdrave žive vode koje i danas postoje ali su više poronule u zemlju i mnoga je i nestala dok je bilo šume po brdima u Sutorini je bilo blagodatno stanje. Kakoje koja država dodila tako je sve više šuma uništavano a najviše je Turska upropastila pa je sada ogoljela rijekom i potocima zimi razrivena samo je polje Sutorinsko dobro i rodno zemlja je pitomna samo da se sadašnja država okrene i reguliše vode i potoke kroz Sutorinu onabi jopet postala rodna i unjubi sve južno voće napredovalo kao lemun narandže smokve šipci bademi a osobito jesenje smokve ozimice to su bile vazda na glasu Sutorinskoje vino na čuvenom glasu Sutorina se uvukla do mora izgleda kavo jezik. Turskaje carevina držala nije je nik.nikome ustupila tu je turskoj bijo izlaz na more u Sutorini ima i ljekovita voda za probavu i stomak. odlično djeluje malo je bljutava. ona je od mora udaljena do 500 metara i zove se Slatina u dno Sutorine pokraj samog mora ima ljekovito blato glib za Romatizam digne se malo pijeska kraj mora ka ped pa se dolje ukaže crni glib i ko boluje od Reume dođ kad su velike vrućine u mjesece juli i avgust i bolna mjesta zakop u crno blato glib i tu stoji po sat i po može više ili manje. i to Reum odlično liječi samo bi ga trebalo umjetnički načiniti i iz koristiti jedno blago stoji u zemlji a narod nezna daga iz koristi

Sutorinske su granice od Istoka Boka od Zapada Konavlje i Fitaljena od Sjevera Hercegovina od Juga more Bokeški zaljev. Sutorina je sa strana okoljena golim brdima. polje je Sutorinsko sada bataljeno svjetskim ratom upropašćeno sadaje samo livada kosi se sijeno u Sutorini rijetko kada pada snijeg i kad đe god padne ne stoji više od dva dana. Sutorina je jedan najljepši i naj rodni kraj u Bokeškom zalivu

Dana 4. oktonbra 21 setenbra 1936 godini Proto Špiro Lučić išo je taj dan na konja u selo Žvinje da služi sv. leturgiju i da pokrsti Maru udovu Đura Katića iz sela Žvinja Sutorina. Mareje bila rimokatoličke vjere sa Đurom je imala šestero djece 4 sina 2 kćeri u 63 godini svoga života prešlaje iz rimokatoličke u sv. pravoslavni vjeru taj isti dan bila je neđelja i prekonoći pavo je snijeg veliki u Lovćen i u Dobrošticu više Sutorine veliki snije i zima a u polje Sutorinsko u Podkrajnicu grožđa nije otrgano to se u Sutorini rijetko kad događalo više grožđa u brdo do 2 kilometra snijeg

1937

Podpisan je bijo Konkordat sa Rimom i potom od narodne skupštine Koji je bijo na štetu i protiv prav. crkve i srpskog naroda Patrijark srpski Vrnava sa vladikama sveštenstvom i narodom junačkije branijo i protestiro da se Konkordat neprimi i ne ozakoniti onaki kakav je sada

Srpski Patrijark

Vrnava umroje dana 23 jula 1937 god

lijepuje i dobru uspenu ostavijo u Srpskom narodu

1938 god

Kralj i državna vlast Kraljevine Jugoslavije na 7. februara 1938 god. ukinula je Konkordat onog što je bijo podpisan od narodne skupštine i odobren 25 jula 1935 godine

Izabran je za Srpskog Patrijarka Mitropolit Crnogorsko primorski Dr Gavrilo Dožić dana 21 februara iste godine

U Noći između 18 i 19 setenbra 1938. god. (1 i 2. oktonbra) biloje veliko vrijeme i provala oblaka u Sutorinu. Tako je bilo veliko i silno vrijeme vodeno, da do danas niko živi nepamti niti su čuli od starih da su pričali provala oblaka i silna voda što je pala u parohiji Sutorinskoj, veliku je štetu narodu učinila raznijela zemlju uništila vinograde njive i livade raznijela željeznicu i kolski put razorila ogromnu štetu učinila računa se preko mileon dinara Pošto je ovo veliko vrijeme bilo po noći između 1 i 2 oktonbra (18 i 19 setenbra) 1938 god nije bilo žertava od čeljadi ni od ajvana u Sutorinsku parohiju kod mora u dno polja na mjesto zvano Solila od starine postoji crkva sv. Hristovo Preobraženje predanje priča da je načinjena stara crkva 1594 godine pošlje je obnovljena za vrijeme popa Špira Lučića i vojvode Luke Vukalovića 1853. god. u nju je uljegla velika voda provali vrata i sve u nutra od crkvenih stvari uništila crkvene knjige i crkveno odjejanje u Nutra u crkvu bila je voda u visini 1 m. 80 c. jedan metar i osamdeset centimetar. Voda u Crkvu u visini 1m 80 c. Ostalaje crkve bez knjiga i crkvenog odjejanja.

Zabilježijo Špiro Lučić

proto

dan 6 oktonbra 1938 god

23 setenbra

Na dan 4-17 februara 1939 godine Proto Špiro Lučić skupijoje sedam sveštenika i to Marka Stanišića prota iz Herceg Novoga, Jova Avramovića katiketu na osnovnim školama u Herceg Novi, Marka Bronzića paroha u Kameno, Bogoboja Miloševića paroha Savinskog, Borisa Kažinegra jermonaha Man Savina, Nikolu Mandića vojnog sveštenika i Vladimira Lazarevića paroha u Pode učinili su parastos kod Nikolje crkve u Sutorini i prekadili grob u kome počiva pet sveštenika iz porodice Lučića i to su jereji Luka, Jovan, Sava, Špiro i Mićo i onda su došli u kuću protojereja Špira Lučića i osvetili jelo osvećenje u domu prota Špira

Uime oca i sina isvetoga duha Amin

Sa vjerom u Boga i molitvom za sreću i početak danas se osveti temelj novo početnoj nar osn školi u selo Prijevor Sutorina dana 1. oktonbra 1935 godine. temelj osveti Špiro M Lučić proto i paroh Sutorinski u prisustvu dolje podpisanog školskog odbora i svih domaćina koji pripadaju pomenutoj školi

I Pod sretnom vladom Njegovog Veličanstva maloljetnog Kralja Petra II Karađorđevića Kralja Jugoslavije

II Pod patrijarkom Njegovoj svetosti Vrnave

III Banom zetske banovine Mujo Sočica

IV školski odbor presjednik Rade M Radanovićpočasnim presjednikom Špirom Lučićem protom članovi odbora Marko P. Malavrazić, Pero S. Vlaović, Pero Konjević, Mićo T Beko, Krsto J. Marić. Sa brckom slogom i truom današnjih živih domaćina sela Prijevora nije su žalili truda ni troška oko svoje škole oni su izradili kamen izvadili pijesak doćerali klak kupili i zid ogradili u vrijednosti od 50.000. Dinara to je narod izradijo a drugo će banovina pomoći 100.000 Dinara toliko će koštat. imena domaćina Beko J. Krsto, Gojo J. Beko Mitar Beko T. Mićo Beko Marko Beko Nikola Beko Lazar Beko Petar Božović Pero Božović Lazar Božović Luka Božović Pero Božović Nikola Božović Danilo Vlahović Vaso Đ. Vlahović Pero Vlahović Krsto Vlahović Nikola J. Vlahović Simo Vlahović Luka Vlahović Dušan Gojov Vlahović Rade Š Vlaović Jovo Vasov udova Vlaović Marijota Gugolj Nikola Gojković Stojan Konjević Rade, Đuro, Miloš, Milan, Nikola, Ilija, Pero, Krsto, Pero Lučić L. Branko Malavrazić Tomo, Vaso, Špiro, Pero, Nikola, Andrija, Jovo, Milorad Marić Jovan, Lazar, Krsto, udova Marić Mare Radanović Nikola, Bogdan Marko Rade Blagoje Simo Luka, Jovo Ratković Šćepan Škobalj Andrija, Jovo, Savo, Krsto, Todor, Luka udova Milica. Poduzimač i najstojnik rada Marko P Malavrazić

Stara nar osnovna škola nasred Sutorine načinila se pod vladom Austrinskom Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu onda je bijo Car Austrinski Franjo Josip I njuje gradila sva Sutorina pola je novca davo narod Sutorinski a pola Austrinska carevina Staroj Sutorinskoj školi Osvetijo je temelj mlad Sutorinski sveštenik Špiro Lučić današnji stari proto Osvetijoga dana 16. marta 1892 godine gradila se dvije godine svršilo se i unju se počelo učiti 1. setenbra 1894 godine onda je bijo Sutorinski knez Đuro Špirov Lučić a poduzetnici su bili Krsto Beko Jovo Matijašević Đuro Ivetić i Jovo Čeprnjić Mitropolit Hercegovački onda je bijo Serafim Perović onda su bili domaćini Sutorinski

1 Lučića selo

Lučić Božo, Mićo, Jovo, Vaso, Špiro, Vuko, Miloš (Mrdo) Marko Vaso Tomo Nikola, Pero Tomo, Nikola, Vaso

2. Rajevići selo

Rajević Mićo, Jovo, Panto, Luka i Stojan

3. selo Šćepoševići

Mračević Vuko, Pero, Špiro, Vido Ilija, Pero, Jovo Ilija, Kosto, Vuko, Stevan Kršika Jovan Srdan Todor Matijašević Stevan Jovo Mračević Vuko, Joko Grandov Vaso Jančić Nikola

4. selo Prijevor

Beko Vuko Jovan Todor Derić Đuro, Tomo, Andrija Malavrazić Jovo, Vuko Niko, Pero, Marko Vlaović Simo, Đuro, Joko, Niko Jovo Gojković Luka Ratković Jovo Božović Lazar Joko Andrija Konjević Savo, Ilija, Tomo Škobalj Todor Jovo Todor Marić Špiro Vuko Krsto Špirto Marko Boško Lučić Luka Gugolj Miloš Mrdo

5. Radanović Vuko Filip Mićo Obren Jovo Vasilj i Špiro

6. selo Ćenič

Grbić Ćuro, Todor, Stevan, Marko Martinović Niko Lučić Jokan Rašica Špiro

5. selo Njivice

Jančić Špiro, Krsto Gavrlović Jov, Andrija Đuro Mićo Grbić Jovo

7. selo Žvinje

Ivetić Risto, Gajo Matković Ljubo Katić Marko, Đuro, Milan, Kosto, Leso Tabaković Jovo Bijelić Đuro Kurilić Mićo Manojlović Mićo, Pero, Jovo Barbarez Miloš, Marko, Savo Rašo Bogdan Dereško Nikola Gugolj Špiro Marić Mrdo Stevan Čeprnjić Milo Marko, Tomo Đuro, Jovo

8. selo Špulje

Jančić Vuko, Vukale Radović Pero Jančić Joko Čeprnjić Belo, Bogdan, Joko Krsto Marko

Na 20 januvara 1875 godine

Zaratila je Rusija Srbija i Crna gora protiv turske carevine i naši su Sutorani Kruševičani Zubci i ostala gornja Hercegovina ustali protiv turaka u pomoć Crnoj gori i zaraćenim i da se oslobodimo zulunćara aga izjelica i o svome ruhu i hljebu ratovali i muke mučili pune tri godine od 1875 do 1878 god. da se oslobodimo zulumćara Ovaj narodni ustanak nije se sretno svršijo po napaćeni narod Hercegovački ni za Sutorinu da se oslobodimo aga izjelica No je nam Evropa učinila krivo mjesto turske okupirala je nas Austroungarska carevina 1878 god. gora no turska za Srpski narod mjesto da nas oslobodi aga Austrija potvrdi age i da de im tapije i na one zemlje što turci nijesu imali i učini se kontrat pred Sudom između aga i kmetova da im jadni srpski narod novcu plaća godišnji Kesim danak a Austrije desetu oku od svega zemaljskoga roda išli su Austrinski činovnici sa mjesnim povjerenicima i kad je rod na njivi stimavali i mjerili žito pšenicu kukuruz grožđe masline raž ječam i svaki proizvod štoga zemlja dava i to se prodavalo po cijeni pjaca i deseta oka davalabi se Austrinskoj vladi a trećina agama. Jadni bijedni Srpski narod sve za drugoga radi Njemu nema ništa no ostani go bos gladan jadni Srpski narod ratijo da se oslobodi Aga izjelica a ono je grđi došo. Ratovali su ljudi i žene ljudi su puškom u ruci gonili i ratovali su proti svoga zulumćara turaka A žene njijove nosili su im hrane i municije i robe sve o svome trošku svoim ratnicima nosili su i njih u planini izdržavali sa svima vojnim potrebama a one jadne sa nejači i starosti bili su gladne takle ljudi i žene junaci i muku su mučili da se dođe do današnjeg oslobođenja sve se za sadašnje radilo i ustajali ali neđe nemasmo pravde ni prijatelja ali se Sutorinski narod pomiri sa svojom sudbinom Austrinska carevina kad okupira Bosnu i Hercegovinu ona je više mrzila Srbe no je turska odma je počela graditi fortice tvrđave prema crnoj gori a osobito okolo Trebinja Bileće Korjenića sve po vrhovima brda velike tvrđave radila koje će se još za dugo poznavati i gledati Sutorina je kamenita i unjoj je svaki odrasli muški zidar i oni su sa svojim zidarskim zanatom dobro prošli narod radan i okretan. Po okupaciji Sutorine kroz 4-6 godina turcima omrznu stati pod Austriju tuđu za njih državu i počeše da prodavaju svoja imanja i kmetove da sele u Tursku carevinu u Aziju i u to doba ih mnogo odselilo u Tursku u Aziju i došli age iz Trebinja u svojih kmetova u Sutorini i kažu im daće prodati i njih prve nude da im prodadu ono što kmetovi drže i veliku im cijenu nameću ono što kmetovi siromasi nemogu nikako platiti što valja 50 fjorina ištu u kmetova po 500 fjorina Agamu kaže jaću te drugom prodati meni trebaju pare oću da se selim u tursku neću više da ovđe živim Ali šta se događa ustali su Dalmatinci Konavljani Novljani Bokelji Dubrovčani oni oće da u Turaka kupuju zemlje svojih niovih kmetova Dalmatinci imaju novaca nije njih rat uništijo i osiromašijo. Nemogu Dalmatinci javno da kupe u Turaka zemlje u Sutorini. No su htjeli da se podmeću pod naše ljude Sutorana i Hercegovce da im Dalmatinci krijući podmetnu novac da naši kupuju a pošlje da šnjima dijele Sutrinski narod i glavari zato su doznali štase oće da se radi. I Sutorinski glavari i svaki sutorinski domaćin učine skup i sastanak. Kod Nikolje crkve đe su se vazda kupili i vijećali o općim potrebama naroda Sutorinskog skup je bijo sazvat dana 1. oktonbra 1883. godine narodu se Sutorinskom dokazalo kmetovima šta oće Turci i neki Konavljani da rade od jadnih kmetova i oće da ih na prevaru i lažno sa sa tuđim novcem kupuju. Kad je to narod Sutorinski dozno ondaje on učinijo zavjeru između sebe da nijedan Sutoranin nesmije tuđu zemlju u age kupovati niti na nju turčinu metati cijenu. No neka svaki kmet učini sa svojim agom kako zna i može nesmijemu se niko metati između kmeta i age turčina. Tu su na sastanku svi domaćini podpisali i kmetovi i učinili zavjeru i Kletvu koji bi Sutoranin ovo povredijo i otišo da sa Turcima na tuđu zemlju metne cijenu damu narodni sud sudi i da bude proklet i između svoje braće Sutorana proćeran Sutorani su ostali vjerni svojoj zakletvi i datoj riječi niko nikome nije smeto ovije skup vodijo Đuro Špirov Lučić ondašnji glavar Sutorinski. Onda su Sutorani sa svojim agama Turcima svoje imanje kupovali i to za male pare pošto je Turcima već bilo dodijalo da pod tuđom carevinom žive sve su svoje u Sutorini prodali i odselili u Aziju malo je što ostalo da se agrarom oslobodi iz svjetskog Evropskog rata 1918 godine Sutorani su bili vredni i valjani zidari i gradili austrinske fortice tvrđave i palace i vojne kasarne po Trebinju Kotoru Dubrovniku i drugim mjestima i sa tom su zaradom zidarskom nadnicom od kupili se od Turaka svojih aga a što ima iz općine Erceg Novske zemlje u Sutorini iz Novog Mojdeža Mokrina Ratiševine. Toje bilo ovako u Boku se prije Austrije bili su Francuzi i vojevali sa Rusima i Crnogorcima kad je u Crnu goru bijo vlada sv. Petar onda su Rusi Crnogorci vojevali protiv francuza u godini 1806 Boka Kotorska ostalaje bila francuska od Francuza su je uzela Austrija 1825 godine i Austrija je držala do 1918 god. od god. 1918 Sutorina je podpala pod Srbiju Kralj je Petar oslobodijo do godine 1826. Bokelji t j. Mojdežani Mokrinjani Ratiševljani Novljani nijesu imali zemlje u tursku carevinu u Sutorini no je siromašni narod Sutorinski radijo i svoje age i begove ranijo u Trebinje pošto je sva zemlja u Sutorini bila turska a jadni Srbi radili za Turke Turci bi svake godine u jesen dodili dodili iz Trebinja u Sutorinu i uzimali dodatak sa zemlje i morobijih po dva mjeseca u jesen svake godine i raniti svoje age i davat im pola rada sa zemlje ako koji siromašak nije mogo sve u redu uraditi svaki komad turske zemlje i to kako aga naredi da mu više plati sa aginske zemlje gore pomenuti iz Boke ispod Austrije davalibi agama mito i turčin digni zemlju od bijednog Srbina i daj Austrincu da radi i to se umnožilo i pola polja Sutorinskog ima Bokelja sve je to prevarom i mitom kod turaka uzeto jadnim Srbima i na silu njima dato i danas je njiovo. Jadni Srbi Sutorani oni su turskoj carevini plaćali i zemljarinu i carev datak i koju Bokelji držali u ono tursko vrijeme svi su Bokelji Mojdežani Mokrinjani Novljani sve su Srbi pravoslavne vjere pa su se Sutorani sa njima prijateljili ženili ženili se jedan od drugoga i kumovali bili srođeni i prijatelji pa nijesu ni žalili kad bi aga davo njima zemlju koju oni nijesu mogli stići da urade tako je pomenutim pripalo pola polja Sutorinskog a Bokelji Mojdežani Mokrinjani Ratiševljani nijesu niđe u Sutorini imali na selu zemlje niti su htjeli u age uzimati i nemaju ni danas no samo u polje imaju

Na 29-16 aprila 1943 godine pred kuću prota Špira Lučića. Na odrini takoje rano zenula Loza da je bijo 1 u prutu što je zenuvo po metra i ostala drveća su mnogo rano ozeljenjela a trave je bilo sasvijem malo u cijeli mjesec april 1943 god. nije bilo kiše

Na 18-5 februara 1940 godine Bijo je ustoličen za Episkopa Zah. Hercegovačkog Episkop G Nikolaje Jokanović rođeni Hercegovac iz Bileće izabran je po želji Srpskoga naroda Hercegovačkog i bijomuje oduševljen i sjajan doček. G. Episkop bijoje vikarni Episkop na Cetinje

Na 1806 godine po polju Sutorinskom bijoj glavni okršaj između vojska ondaje ratila Rusija i Crna Gora proti Francuza. pred crnogorskom vojskom bijoje Vladika Petar sv. Petar Na 18. oktonbra 1806 god boj se počo na Debeli brijeg na granicu Konavala i Sutorine Ruska i Crnogorska vojska poćerali su vojsku Francusku niz polje Sutorinsko đe je bijo veliki okršaj na noževe na mjesto Vodonosina i Biljeg u polje Sutorinsko Sutorinski je narod bježo pred vojskom u Herceg Novi samo je od naroda osto u selo Lučića zatvoren u kuću stari i iznemogli sveštenik Jovan Lučić star i nemoćan nije mogo ići i sam je osto u kući svojoj u Lučića selo. Iza vojske su došli Konavljani latini da iza vojske plečkaju i kad su našli popovu kuću zatvorenu zvali su starog popa da im kuću otvori daje opječkaju starac se branijo ni stijo da kuću otvori Konavljani su silom kuću otvorili on se branijo i latini su ga ubili na 18. oktonbra 1806 god. Kad je čuvo za popa Jovana starca Petar vladika sv. Petar da su ga Konavljani ubili na pravdi božjoj povratijoje svoje crnogorce i neka sela Konavoska popalijo i danas se čuje u narodu od kad je sv. Petar popalijo Konavle

Zaratila Njemačka i Italija Kraljevini Jugoslaviji dana 6. aprila 24. marta 1941 godine Kapitulirala Jugoslavija dana 17. aprila 4. aprila 1941 god. u 11 dana rata u Sutorini došli talijani sa motorizovanim beciklima 8 sa Gever mašinama Isti dan 17. aprila 1941.

Srpska Jugoslovenska vojska 250 vojnika stali su u selo Lučića stali su 8 dana od 8 do 16 aprila 1941 god. a 17. aprila u 2 časa poponoći Srpska vojska otišla je svoim kućama Na 15. aprila 1941. metnula je Srpska vojska Topovsku municiju u parohijalnu crkvu sv. Nikole u selo Lučića i topovi su bili u Vatovinu i Mijalju glavicu u selo Lučića 7 Topova kad je srpska vojska otišla svoim kućama sveje ostavila i topove i municiju u crkvu došli su prvi talijani u Sutorinu 18. aprila 1941 i zauzeli topove i municiju Pravoslavno vaskresenije Hristovo bilo je u god. 1941 Na 20-7 aprila te se godine nije u crkvu sv. Nikole na voskresenije služilo crkva je bila puna srpske municije a pred crkvu sv. Nikole držali su stražu talijanski vojnici i čuvali topovsku municiju Na 21 aprila1941 god. talijanska vojska sa Autima puno je prošla kroz Sutorinu na talijansko Grčko boište

3-16 maja 1941 Njemačka vojska oko 50.000 prošla je kroz Sutorinu iz Albanije preko Dubrovnika iza Sutorinu preko Konavala i to sve na vojnim autima i motornim beciklima i prostim beciklima.

U noći između 15 i 16. novembra 1941 god (2 i 3. nivenbra po starom stilu) srpski četnici su porušili brzojavne stožere podno Sutorine od kuće Novaka Čeprnjića do kuće Rista Bijelića ali se nezna koje bijo i okle su došli Na 16-3. Novenbra svi su odrasli muškarci bili pobjegli od kuća boja li su se talijana da ih ne zatvore ali su se u večer kući vratili Ali četnici nije nijesu brzojavne stupove po šegali no svrčužani komunisti i pred njima Vaso Kosić samo da talijani unište i izgore Sutorinu ali talijani to nijesu učinili četnici su čuvali i branili narod talijana i branili Sutorinu i Srpski narod od neprijatelja

Na 28-15 decenbra 1941 godine u 6 sati u jutru. počevo je padati snijeg u Sutorini i pado je do 20 sati na sred polja pavo je velik 40 centimetara niko nepamti koje sada živ u Sutorini da je ovoliki snijeg pav i stajoje 20 dana nije se otopijo

Čim se digo prvi snijeg drugi je pavo u Sutorini na 22-9 januvara 1942 godine na sred polja Sutorinskog on je pavo velik 45 centimetara viši od prvoga prvi i potonji snijeg učinioje veliku štetu u Sutorini polomijo masline i sitna stoka od gladi izjalovila se za ovaki snijeg stari nepamte niti pamte da su njima njiovi stari pričali da je ovaki snijeg ikad pavo u Sutorini u ovo pitomo primorsko mjesto

Na 25 maja 1942 godine Bili su komunisti partizani u grdni do kod vidova vrha i otolen su pjačkali jadni okolni narod i ljude vodili gore u grdni do ubijalijih i bacali u jame iz Sutorine su odveli i ubili u grdni do Milana Rašicu i Peka Božovića prave ljude ubili i na 25 maja 1942. pobjeglisu lopovi i predali se talijanskim vlastima Pošto su ih nacionalisti sa Talijanskim vlastima okolili i na predaju naćerali

Talijanska i Njemačka udruženo su ratili protiv Amerike Ingleške i Rusije Na 8. setenbra 1943 talijanska se odvojila od Njemačke i prešla u savez Amerike Ingleške Rusije i zaratila i zaratila je Njemačkoj 14. setenbra 1943 i boj se bijo u Boku oko Kobile Luštice Prevlake i Novoga onda je Mamula bila puna zatvorenih interniraca i to većinom Srba oko 1000 robova sve Srba 14 setenbra 1943 god talijanska vlada puštila je zatvorenike iz Mamule bijo je u zatvoru na Mamuli i moj sin Jovo Lučić pravnik to je sin Špira Lučića prota Sutorinskog sin muje puštan sa ostalim zatvorenicima 14 setenbra 1943 god i prevezli se sa Mamule u Žajnicu u Lušticu i Njemačka vojska bilaje na Kobilu i na njih je pucala i jadni moj sin Jovo Lučić pravnik idući iz Žajnice do Klinaca u Lušticu u putu je umro od srčane kapi nije stigo živ kući da se zagrli sa jadnim svoim ocem Špirom no su ga mrtva donijeli u Sutorinu i ukopan je kod crkve sv. Nikole u porodično groblje 16. setenbra 1943 god. Isti dan 14, 15 i 16 setenbra 1943 Vodila se krvava borba između Talijana i Njemaca oko Debelog Brijega Grude Ljute Mrcina i Sutorine mali broj Njemaca do 120 vojnika sa vladali Talijansku vojsku oko 5000 ali se nije čuditi Njemci su imali tri aviona to je bilo pošto je talijanska prekinula savez sa Njemačkom a prešla Ingleskoj i Americi 1943.

Talijanska vojska došla je u Sutorini na 17 aprila 1941 a pošla je 14 setenbra 1943 god. stalaje 2 godine 6 mjeseci talijanska uprava slaba je bila sve se vladala po špijunima. Ona je odma čim je došla počela vjersku propagandu odma je nama Srbima sve oduzela naše narodne običaje Gusle zastave škole je nama oduzela i njijove učitelje metnula da uči srpsku djecu sve talijanski njiovi učitelji nijesu znali ni jednu riječ srpski učili su srpsku djecu na talijanski jezik. Oče naš i nagonili djecu da se krste sa svom rukom i nijesu dali djeci da neđeljom idu u Srpsku crkvu Valci su bili i sve što su narodu davali govorili sve je valco i laživo bilo mora se reć da je talijan nikakva vojska i valci narod jadne Srbe zavađala da se oni među sobom kolju onda su u Sutorini bili Partizani i Četnici i oni su se između sebe ubijali i krvili odma čim su došli naredili su da se talijanski zbori ipiše svu prepisku svu prepisku sa vlastima i jadni stari sveštenici morali su učiti talijanski govoriti čitati i pisati

Od 14 setenbra 1943 Došla je Njemačka vojska u Sutorini izgleda da će bit bolji no talijani ona se ništa nemiješa u narodne poslove dozvolila je sve narodne običaje škole zastave krsna imena badnjake i Gusle alije bila stroga i svoim naredbama i zavadilaje narod među sobom da se kolju braća Partizani Četnici bilo je slučajeva dva rođena brata jedan četnik drugi partizan tako otac i sin pase između sebe kolju

Na sv. proroka Iliju (20-7) 1891 god Bila je sv. služba u crkvu sv. Ilije na Ilinu kitu više sela Žvinja u Sutorini 1891 god. i služioje službu Božju ondašnji mladi sveštenik Špiro Lučić paroh Sutorinski i bilo je dosta naroda pravoslavnog i katoličkog na sv. božju službu i pop je Špiro održo propovjed o slozi i ljubavi između pravoslavnih i katolika i to se narodu dopalo u to su vrijeme bili na ljetovanje u Herceg Novi dva mlada ministra oba rodom iz Boke Ministar Lazar Tomanović i ministar Ljubo Jovanović ali su bili pod tuđim imenom kao učitelji iz vojvodine i oba su došla kod Iline crkve na dan slave i to u pratnji Hercegnovskoga načelnika Jevta Gojkovića Gojkovića sam dobro poznavo a dva ministra prozvani učitelji nikako nijesam poznavo oba su učitelja odgovarali u crkvu na sv. službi i jedan je čito apostol i jasam se šnjima pozdravlo kao sa učiteljima i kad sam svršio sv. božju službu u crkvi načelnik Gojković pozvo me na kafu u lad pod česmom On je sa zvanim učiteljima donijo sobom iz Herceg Novoga krane i pića i da na ovom vrhu ostanu na ručak. Kad smo pili kafu i mene je obustavljo šnjima na ručak. ali ja nijesam imo vremena. Na službi u crkvi nije na meni bilo Bogoslužbeno odjejanije baš novo i skupocjeno no polovno i prosto kao kod seljačkih crkva a tako i Bogoslužbene knjige tako pijući kafu sa načelnikom Gojkovićem i (ministrima) zvanim učiteljima i mene načelnik pita kako nem bolje i novije odjejanije i knjige za svečano bogosluženje a ja načelniku Gojkoviću odgovar da mi nemamo da mi nemamo boljeg odjejanija no je ovo ima u parohiji 8 crkava pa se odjejanije kad je potreba nosi iz crkve crkvu i nemože biti vazda novo a crkve nemaju para da svaka ima svoje odjejanije novo no se sa ovim bavimo a meni načelnik govori pravo bi bilo da vam da Bosansko-Hercegovačka vlada pomoć i da vam budu ukrašene crkve sa svijem priborom mora vam vlada dati a ja njemu odgovaram da činimo molbu možda dabi nam i što dali na tom je prekinut razgovor moj i načelnikov a ministri i rečeni učitelji ništa nijesu govorili Niti sam ja znavo nikako da su to bili ministri no samo učitelji a načelnik je sve znavo to je prošlo i 10 mjeseci a mene zove sreski načelnik u Trebinje veliki Hrvat Mihailo Rukavina i kad sam kod njega došo lijepo me dočeko a ja nijesam ništa znavo zašto me zove i o čemu se radi i smijući mi reče da sam ja tužijo Bosansku vladu Ministrima Crne Gore i Srbije jasa osto začuđen što mi govori i pitam ga đe i kako. Ondami načelnik čita sve što je bilo kod Iline crkve razgovor moj i načelnika Gojkovića i pitame koje svama još bijo u lad pod onu česmu a ja njemu velju bila su dva učitelja meni nepoznata a znašli ti da to nijesu bili učitelji ja neznam to su bila dva ministra pod imenom učitelja Crne Gore i Srbije u razgovoru sa načelnikom i nijesi ništa ružno reko proti naše Visoke zemaljske vlade i napiši molbu što ti majka u crkve u Sutorini. jasam napiso molbu i dali su dosta crkvenog pribora odjejanija krstova kandila kadionica. Kad je novo bilo lijepo je bilo viđet ali potlje sve je bilo valco i kroz 20 godina sve propade. Oni su bili valci i licemjerni i sve što su davali i činili sve je bilo valco

Zabilježijo Lučić Špiro

proto paroh Sutorinski

Gospava kćer Vuka Jokova Mračevića i Ruže isto Mračević rođ. u selo Šćepoševiće Sutorina 3-9 – 1906 god udala se za Pera Mijovića Katolika u Vitaljenu u selo Đuriniće vjenčala se 12-12. 1926 u pločice. Ona je prva se udala za katolika iz Sutorine od kad postoji Sutorina i vitaljena nepamti se da se i jedna udala iz Vitaljene u Sutorinu ni iz Sutorine u Vitaljenu prva je Gospava Mračević i rodila je šest sinova

Hercegovački ustanak 1875-1878

Sutorinski dobrovoljni Ustaši

Sutorinska četa u godini 1875-1878 god. pod oficirem Lesom Mijatovim Katićem barjaktar Vuko Jokov Beko oba iz Sutorine. Kapetan Miloš (Mrdo) Perov Lučić i on iz Sutorine pod vojvodom Trivkom Vukalovićem iz Zubaca. S Komandir Tomo Đurov Tomašević iz Svrčuga Kruševice.

Sutorinska je četa učestvovala u bojeve

1 u Drači, Bubregu, Ždulcu, Presjeki i Javoru sve na Zubcima

2 Na glasovitoj Muratovici u gornjoj Hercegovini na Neum Kleku Utovu

3 u dojnoj Hercegovini Gluva smokva Radovan ždrijelo u Trebinjskoj Površi Miratinskom dolovima prema Graovcu na Ostrogu Vučjem Dolu oko Nikšića Bileći Goransku Baru sve proti uroka zulumćara u godini 1875-1878 i to sve o svojoj hrani odjelu municiji i pušci

Ratovale su i njihove žene sestre i kćeri nosile su svoim u borbu hrane preobuke odijelo municiju i sve drugo što su imale. išle su po kiši vjetru snijegu i rđavom vremenu daleko od 5 do 15 dana i to sve pješe

A u godini 1940 od 1 maja do 1 oktonbra 1940 godine kome je starom ustaši iz 1875-1878 živa žena sin kćer činili su molbe vojnom ministarstvu vojske i mrnarice u Beograd da njiovi pok. muževi očevi dobiju dobrovoljačko pravo da im se na pokojnike dodijeli novčana pomoć ili zemlja kao dobrovolcima i ustašama Od svijek starih ustaša boraca samo su danas na 1. oktonbra 1940 godine dva živa koi su u pomenutim bojevima bili i učestvovali sa svoim umrlom braćom drugovima

I oni se danas zklinju pred sveštenikom i vlastima da su njiovi pomrli pok. drugovi šnjima učestvovali u pomenute bojeve a to su sada živi na 1. oktonbra 1940 godine

Vuko L. Jančić rođ 12 januvara 1850 god.

Risto J. Ivetić rođ 28 decenbra 1853 god

Zabilježijo Špiro Lučić proto

I danas oba živa stara ustaše od ratnog Ministarstva iz Beograda uživaju dobrovoljačko ustaško pravo iz god. 1875-1878 mjesečno 500 dinara još od 1935 godine

Imena već poknjik i ustaša iz 1875-1878 god. starih dobrovoljaca Imena nasljednika pokojnijek ustaša žena i djece
Činilo se 1940
1 Đuro N. Lučić kćer Krstina udova
2 Vaso J. Lučić II žena Mare
3 Vaso Jovana Krstova Lučić sin Risto u Ameriku
4 Marko N. Lučić žena Anđe
5 Nikola M. Lučić žena Marija
6 Leso M. Katić oficir kćer Saveta ud. Ćetković
7 Miloš (Mrdo) Lučić kapetan žena Marijota
8 Marko V. Katić žena Anđelika
9 Marko I. Grbić sin Milan u Ameriku
10 Tomo Đ. Lučić žena Stane
11 Vuko A. Malavrazić kćer Jane udata Vlaović
12 Vaso J. Lučić sin Pero
13 Bogdan J. Čeprnjić sin Novak
14 Pero Radović sin SimoĐ
15 Savo J. Barbareza kćer Elena udata Ivetić
16 Vukale J. Jančića sin Miloš
17 Milo P. Čeprnjića sin Ilija
18 Đuro L. Bijelić sin Risto
19 Ilija T. Srdan sin Luka
20 Niko S. Konjević kćer Mare udata Barbarez
21 Đuro P. Čeprnjić kćer Anđe udata Rašo
22 Milo B Raša sin Jovo
23 Jovo Š Manojlović sin Blagoje
24 Stevan N Lučić sin Špiro
25 Tomo S. Derić sin Mićo
26 Vuko J. Beko barjaktar sin Lazar
27 Jovan T Beko sin Gajo
28 Nikola J. Beko sin Mitar
29 Tomo J. Beko sin Marko
30 Špiro Đ Marić sin Jovan
31 Krsto T Marić kćer Jane
32 Nikola L. Matijašević sin Todor
33 Joko L. Mračević salondo sin Tomo
34 Milo J. Mračević dunđer sin Jovo
35 Drago T. Konjevića sin Pero
36 Nikola Đ. Lučić sin Rade
37 Nikola Š Malavrazića žena Ruža
38 Ilija M Konjevića sin Pero
39 Niko T. Mračević sin Špiro
40 Luka T Lučić (bonović) žena Mile
41 Špiro M. Radanović sin Bogdan
42 Jovo S. Radanović žena Krstina
43 Pero J. Malavrazić sin Tomo
44 Jovo Š. Ratković sin Šćepan
45 Jovo N Matijašević žena Soke
46 Rade Dr. Konjević žena Goše
47 Novak N. Konjević žena Anđe
48 Vuko A. Konjević sin Savo
49 Đuro B Grbić žena Soke
50 Savo L. Matijašević kćer Stane uda. Mračević
51 Jovo M Škobalj sin Andrija
52 Ilija N Mračević sin Mirko
53 Đuro Š Lučić sin Lazar
54 Jovo Đ. Škobalj sin Luka
55 Marko N Malavrazić sorić sin Pero
56 Jovo M Špirto sin Pero
57 Lazar T. Božović sin Peko
58 Savo P Vlaovića sin Pero
59 Božo J. Vlaovića sin Krsto
60 Vuko N Radanović sin Nikola
61 Vaso Š Malavrazića žena Mile
62 Marko Š Malavrazić sin Mirko
63 Savo V. Konjevića kćer Jane udata Gugolj
64 Pero T Čeprnjića kćer Anđe ud.Konjević
65 Stojan T Rajević žena Anđe
67 Jovo G Rajević kćer Aneta ud Kliška
68 Jovo Đ. Lučić kćer Mile ud Vlaović
69 Joko P. Vlaović kćer Mare ud Lučić
70 Kosto L. Mračević sin Trivko
71 Vuko L. Mračević kćer Aneta ud Beko
72 Đuro N. Jančić sin Novak
73 Joko V. Božović kćer Soke neudata
74 Joko G. Vlaović sin Mićo u Ameriku
75 Niko Š Vlaović kćer Aneta udata Mračević
76 Stevan Š Vlaović kćer Anđe ud Škobalj
77 Špiro Petijević kćer Mare ud Beko
78 Vule Špirto sin Đuro stoji u Trebinje
79 Vuko T Marić kćer Goše ud Špirto
80 Niko T Čeprnjića kćer Saveta u Gavrlović
81 Mićo Đ. Lučić kćer Gospava ud Kosić
82 Božo M Lučić sin Kosto
83 Drago T Mračević kćer Anđe ud. Mračević
84 Andrija B Rašica sin Špiro
85 Špiro D Jančić sin Božo
86 Marko B Čeprnjić žena Jovanka
87 Jovo M Grbić sin Marko
88 Mićo P. Lučić sveštenik Špiro M Lučić proto
89 Vuko M Lučić sin Spasoje
90 Krsto D Jančić sin Pero

Za stare Srbe Bokelje dobrovoljce ustaše što su pomagali braći Srbima u Hercegovačkom ustanku protiv zulumćara Turaka u godini 1875-1878. Dva sada živa stara ustaše iz Sutorine

1 Vuko L. Jančić rođ 1850 god.

2 Risto J. Ivetić rođ 1853 god.

Oba su stara ustaša položili zakletvu pred sveštenikom i vlastima da su dolje upisani Srbi braća Bokelji učestvovali u Hercegovačko ustanku i pomagali braću Hercegovce od turskog zuluma braniti a o svojoj hrani odijelu pušci i municiji u godini 1875-1878

Imena dobrovoljaca ustaša Srba Bokelja i imena ko za njih traži dobrovoljačko prav 1 žena – 2 sin kćer ako su živi.

Imena i prezimena starih Srba Bokeških ustaša iz god. 1875-1878 ime ko moli žena sin kćer
1 Luka Petijević Mokrine sin Ilija
2 Jovo G Peštić sin Krsto
3 Vule J. Tušup sin Pero
4 Joko Terzović sin Krsto
5 Jovan Lepetić žena Jagoda
6 Đuro S. Vlaović Mojdež sin Stevan
7 Jovo G Poznanović sin Gligo
8 Mitar Piljurović sin Nikola
9 Todor I Porobić sin Pero
10 Vaso J Porobić sin Voin
11 Jovo M Manojlović Mokrine sin Milan
12 Jokan G Lazarević žena Anđe
13 Marko S Brajović Mojdež sin Lazar
14 Đuro S Brajović sin Milan
15 Jovo Lepetić Mokrine sin Drago
16 Stevo Lazarević žena Ljube
17 Jovo Brajović Mojdež sin Novak
18 Mićo Lepetić Mokrine sin Šako
19 Petar M Đurđević sin Špiro
20 Marko V Prlain sin Vaso
21 Luka J. Kosić sin Marko žena Elena
22 Novak M Kraljević Mojdež sin Petar
23 Nikola Š Andrić sin Pero
24 Tomo M Manojlović Mokrine žena Stane
25 Ilko P Doklestić Trebesin sin Dušan
26 Todor V Radmilović Kuti sinovi Vuko Simo
27 Špiro Radmilović sin Lazar
28 Nikola Kosić Mokrine sin Mato
29 Filip Šabo Mojdež žena Ljube
30 Jovo A Manojlović Mokrine sin Krsto
31 Krsto Đ Mandića Kameno sin Đuro
32 Tomica Radović Ratiševina sin Pero
33 Mitar Đ. Popović sin Đuro
34 Todor Š Gojković Mojdež sin Jovan
35 Vuko Obradović Kameno kćer udata Doklestić
36 Marko G Gojković Mokrine sin Gligo
37 Joko Vuksanović Kuti sin Savo
38 Milo Đurović Zelenika sin Nikola
39 Ilija M Vujović Mojdež žena Aneta
40 Jovo Ćeranić Mokrine sin Nikola
41 Nikola Pravica Kuti sin Milo
42 Krsto M Aćimović Kuti sin Jovo
43 Petar Porobić Mojdež sin Drago
44 Simo J Vujović sin Jovan
45 Milo J Đurović Žlijebi sin Nikola
46 Stevo Vuksanović Kuti sin Marko
47 Vuko G Porobić Mojdež sin Vuko
48 Savo M Gojković Mokrine sin Marko
49 Vaso S. Gojković Mokrine sin Savo
50 Miloš Š Đurđević sin Špiro
51 Đuro J. Zorić Mojdež sin Pero
52 Jovo M Obradović Kameno sin Marko
53 Vido M Lepetić Poljak Mokr. žena Mare
54 Jefto A Kosić Mokrine sin Nikola
55 Jok S Velaš Mojdež sin Mijo
56 Trivko J Porobić sin Mićo
57 Vukadin Lepetić sin Stanko
58 Ilija J Kosić sin Jovo
59 Ivo I Hajduković srez Bar žena Ivana
60 Špiro M Gojković sin Marko
61 Lazar P. Lazarević sin Jefto
62 Jola Porobić sin Vuko
63 Stev Nogulović sin Marko
64 Joko Vukosavljević sin Jovo
65 Vuksan Todor sin Nikola
66 Špiro Lepetić sin Nikola
67 Vuko Zipančić Mojdež sin Milan
68 Mandić Krsto Kameno kćer Elena
69 Mandić N Jovo kće uda Radović
70 Vuko Ajčević Džano sin Risto
71 Danilo Terzić Mokrine sin Tratomir
72 Đuro Đuratović kćer Mare
73 Krsto Bijelić Dupan sin Boško
74 Marko Radanović sin Krsto
75 Petar Terzić sin Mitar
76 Lazar Doklestić sin Pero
77 Krsto Škero sin Nikola
78 Špiro Gudelj sin Đuro
79 Pero Kosić sin Tomo
80 Jefto Kukavica kćer uda Andrić
81 Miloš M Terzić kćer Goše ud …….
82 Cvijeto Dučić katolik Mali sin Vlaho
83 Jovan Vidaković sin Krsto
84 Krsto Đ. Vukasović sin Vuko
85 Petar J. Vukasović kćer Danica
86 Milo Š Radonjić sin Đuro
87 Marko J. Maslan sin Nikola
88 Jovo L Petolić sin Adam
89 Jovo S Nakićenović sin Josif
90 Milutin Đ Mandić sin Pero
91 Tomo S Lazarević sin Obren
92 Niko B Radanović sin Krsto
93 Ilija K Terzić sin Špiro
94 Drago L Terzić sin Mirko
95 Nikola A Radojević sin Blagoje
96 Risto Š Krivokapić sin Vaso
97 Špiro N Bronzić sin pop Marko
98 Gligo M Manojlovića sin Niko
99 Stevan J. Lepetić sestra Darinka
100 Savo J Matković unuk Veljko
101 Gligo Š Tušup kćer Elena udata Popović
102 Vule Pravica kćer Ljube udata Vučković
103 Marko L Šabović sin Novak
104 Stevan N. Porobić kćer Cmila ud. Bijelić
105 Krsto J Lazarević paroh žena Anđelika
106 Stevan N Sušić žena Stake
107 Petar J Vlaović sin Mićo
108 Joko M Urdešić Luštica žena Stane
109 Marko M Kršanac sin Mitar paroh
110 Ilija Urdešić sin Mićo
111 Đuro Bogetić sin Mitar
112 Marko J Mižević sin Lazo
113 Mato M Marović kćer Ivana ud Mižević
114 Vlavo I Trivković Fitaljena Luko V Trivković
115 Rade R. Radonjić kćer Pave ud Spremić
116 Luko B. Spremić Vlaho L. Spremić
117 Niko J Matković sin Ignjo Velko
118 Stanko Škrivan Luštica sin Joko
119 Tripo J Marović sinovac Lazo
120 Mitar Marović sin Špiro
121 Marko Kaluđerović sin Kosto
122 Niko Mrkočević sin Leso
123 Kosto J. Bega kćer Marija ud Martić
124 Stevo Urdešić sin Ilija
125 Tripo Đurđenović sin Niko
126 Pero Begović sin Niko
127 Rade Marović žena Kate
128 Zanbelić M Simo žena Mare
129 Marović M. Marko kćer Mare ud Zanbelić
130 Trivković J Vaso Božo sin
131 Vasov Špiro Bukorović sin Špiro
132 Sikimić Luka kćer Gospava
133 Sikimić Joko sin Špiro
134 Bogdanović Savo sin Jovo
135 Milišić Ilija kćer Danica ud Subotić
136 Zanbelić Rade sin Vojin
137 Marović S Marko sin Andrija
138 Konjević M Špiro sin Dušan
139 Begović Đ Pero sin Joko
140 Janović T. Marko sin Tripo
141 Kršanac L Rade sin Jovo
142 Marović Savo sin Andrija
143 Novak S. Mitar unuk Niko Bogdanović
144 Marović K Vaso unuk Vaso
145 Urdešić G. Niko unuk Niko
146 Kaluđerović Joko unuk S Leso
147 Bego Rade unuk Ljubo
148 Petrović Božo sin Pero
149 Janović Savo sin Tomo
150 Marović T. Andrija sin Niko
151 Janović L Marko kćer Kate
152 Zanbelić K. Špiro kćer Ivana
153 Rusović Niko kćer Anđe
154 Bogetić Stijepo unuk Milo
155 Janović J Pero sin Danilo
156 Erak M. Pero sin Đuro
157 Večerić Š Kosto žena Ivana
158 Marinović A Kosto sin Savo
159 Tomičić S. Pero sin Ivo
160 Vujošević P. Ivo kćer Đorđina
161 Lepetić J Marko žena Đula
162 Šabo Mićo sin Vuko
163 Marko J Lepetić sin Đuro kćer Saveta

Na 27/14 marta u četvrtak 1941 godine proglasijo se punoljetnimmladi Kralj Petar II Karađorđević sin viteškog Kralja Aleksandra I ujedinitelja Kralj Petar II rođen je 6. setenbra 24. avgusta 1923. godine. Proglasijo se punoljetnim na 27/14 marta i uzo u svoje ruke kraljevsku vladu i obrazovo novu vladu od svijek stranaka narod je popuno zadovolja sa mladim kraljem i novom postavljenom od kralja vladom zadovoljni su Srbi Hrvati i Slovenci

Na 6. aprila 24 marta 1941. godine Njemačka i Italija navjestili rat Kraljevini Jugoslaviji isti dan udarili aeroplanima na Boku i bonbu bačili u Zeleniku biloje mrtvih 22 a 68 ranenih isto na 7. aprila 25. marta 1941. neprijateljski aeroplami 6 je pasalo po više Sutorini u 6. sati u jutru jedan oboren u Lušticu iznad Sutorine nisko su prelećeli do 1500 metara a možda i manje

Kad je počo Balkanski rat 1912 godine dana 21 oktonbra 1912 god. Pop Špiro iskupijo je narod svoje parohije Sutorinske kod Nikolje crkve i narodu držo govor i pouku o Balkanskom ratu i oslobođenju Srpskoga naroda ispod Turskog zuluma i ispod Turske carevine i predložijo je narodu da treba ratnom narodu pomoći to su naša braća da im pomognemo u novcu i u rublju za narod i djecu ratnika i ranjenika da se pomože našoj braći u Srbiji i Crnoj Gori Kralju Petru I oslobodiocu i Kralju Nikoli novcem i rubljem i šilismo po selima kod mladih nevjesta i djevojaka iskupilo se rublja košulja čarapa marama peškira i drugog rublja 120 kila nije bilo mlade žene i djevojke koja nije što priložila ono kolikoje mogla drage volje iz svega srca. 60 kila robe poslalismo Beogradu Crvenom Krstu a 60 kila robe poslalismo Cetinju Crvenom Krstu i to sve robe ne upotrebljivane Skupilismo u naroda i gotovih novaca 1067 kruna i 20 para. Ondašnjeg austrinskoga novca zlatna austrinska kruna bila je velika za što kupiti kao danas u god. 1939. 50 Dinara. Narod je oduševljeno prilago za pomoć svojoj braći što je više mogo

Redni broj Imena priložnika za Crveni Krst Beograd Cetinje u godini 1912 kruna
1 Špiro M. Lučić sveštenik 50
2 Jovo Š. Lučić težak 50
3 Marko Š. Malavrazić knez 50
4 Jovo N. Matijašević težak 50
5 Todor N. Jančić sa braćom 50
6 Milan i Jovo Radanović 50
7 Risto J. Ivetića 50
8 Đuro N. Derić težak 60
9 Đuro M. Konjević sa braćom 40
10 Đuro J. Vlaović sa braćom 40
11 Pero J. Škobalja sa braćom 20
12 Vuko M. Lučić težak 20
13 Luka V. Mračević 20
14 Stanko i Savo V Mračevića 20
15 Mijat M. Lučić 10
16 Špiro N. Mračevića 10
17 Simo P. Radović 10
18 Tomo P. Malavrazića 10
19 Nikola M. Lučić 10
20 Đuro Dr. Konjević 10
21 Špiro N. Vlaović 10
22 Aćim J. Matijašević putar 10
23 Lazar P. Mračevića težak 10
24 Pero S. Vlaović 10
25 Jovo L. Božović 10
26 Ilija T. Srdan 10
27 Vaso J. Mračevića 10
28 Savo V. Konjević 10
29 Niko V. Martinović 10
30 Blagoje N. Konjević 10
31 Miloš V. Mračević 10
32 Marko V. Katić 10
33 Jokan P. Lučića 10
34 Vuko L. Jančić 10
35 Stevan Š. Gugolj 10
36 Đuro P. Čeprnjić 10
37 Božo Š. Jančić 10
38 Pero V. Mračević sa braćom težak 10
39 Jovo K. Beko 10
40 Todor P. Beko 10
41 Jovan Š. Marić 10
42 Jovo M. Špirto 10
43 Tomo Đ. Lučić 7
44 Mile žena Špira Mračevića 6
45 Jovo V. Lučića težak 6
46 Vaso Đ. Vlaović 5
47 Nikola J. Vlaovića 5
48 Pero M. Mračević 5
49 Sekule Đ. Grbić 5
50 Đuro J. Škobalja 5
51 Jovo S. Radanović 5
52 Pero L. Barbareza 5
53 Jovo N. Tabaković 5
54 Pero J. Gavrlovića 5
55 Tomo J. Beko 5
56 Lazar V. Beko 5
57 Nikola Đ. Beko 5
58 Stevan J. Ratković 5
59 Đuro P. Malavrazić 5
60 Andrija L. Malavrazića 5
61 Marko M Radanović 5
62 Jovo V. Marić 5
63 Bogdan Š. Radanovića 5
64 Luka V. Radanovića 5
65 Jovo B. Špirto 5
66 Nikola Vukov Radanović 11
67 Tomo P. Čeprnjić 4
68 Špiro J. Manojlovića 4
69 Krsto M. Barbareza 4
70 Golub M. Rašo 3
71 Blagoje Lj. Matković 3
72 Savo M. Barbareza 3
73 Marko S. Marića 3
74 Indžinijer Zelenika 2
75 Joko M. Čeprnjić 2
76 Mrdo S. Marić 2
77 Đuro J. Katića 2
78 Mićo M. Barbarez 2
79 Janko J. Grbića 2
80 Gajo J. Beka 2
81 Božo J. Vlaovića 3
82 Pero L. Lučić 2
83 Pero M. Lučić 2
84 Mirko I. Mračević 2
85 Jovo L. Mračević 2
86 Vaso J. Vlaović 2
87 Andrija N. Božović 2
88
89 Mato S. Mračević 1
90 Đuro B. Raša 2
91 Pero B. Petrovića (Dereška) 2
92 Pero K. Jančića 2
93 Janko Đ. Špirta 2
94 Lazar T. Marića 2
95 Marica kćer Jova Špirta 2
96 Vuko i Tomo Mračević braća 5
97 Mitar N. Matijašević 4
98 Božo V. Đuranovića (Grandov) 3
99 Savo J. Mračevića 3
100 Đuro M.s Gavrlović /
101 Krsto J. Marića /
102 Saveta udova Katić /
103 Jovo K. Jančića /
104 Mićo L. Kurulić /
105 Vaso K. Gavrlovića /
Advertisements